Malo mi je

Hitra noga, korak lak smiješi mi se sunčev trak. Žurim, hrlim cijeli svijet bih da zagrlim al’ mi malo ruke dvije. Eh, što nisam oktopod ali neki miroljubiv soj pa da imam veći ruku broj. Il’ što nisam morski rak pa da nogu imam više na sve strane da ja stignem s ove noge dvije…

Nastavi čitanje →

Tvoj smijeh

Od tvog smijeha k'o zveckanja staklenih klikera po džepovima dječaka u meni se probudila djevojčica što je poželjela da igra stare igre lastiša, pa da preskočim sve prepreke do tvoga srca. A ti si igrao igru vruće-hladno i baš kao da sam djevojčica vukao me za jezik, kao za kikice i začikavao sladeći se mojom…

Nastavi čitanje →

Ašure

Sjećam se kada je moj sin bio mali dječak, pa jedne godine kad nam je njegova tetka donijela staklene tegle ašureta koje se pripremalo deset dana po novoj hidžretskoj godini, on koji nikako tad nije volio da jede voće, smazao je skoro jednu cijelu staklenku ašureta u kojem je izmedju ostalog bilo mnogo komadića raznog…

Nastavi čitanje →

Zahvalnost

Još nikad u svom bivstvovanju ne osjetih bliskost duše duši do onog trena u kojem sam skrušeno slušala njegov glas u molitvi, da bi potom ona sa mojih usana spontano potekla. U tom trenutku spoznala sam da je naša ljubav bila dar od samog Stvoritelja, blagoslovljen spoj duša predanih jedna drugoj i Njemu.

Nastavi čitanje →

Rok trajanja

U akšam mi ova jedna komšinica što joj povremeno pomažem maloj oko lektire ili pismene vježbe, pa se valjda osjeća dužnom, a na komšiluku stvarno nema smisla naplaćivati, donese iz svoje bašte jednu duguljastu, bijelu tikvu koja je na ovim vrelinam već zrela. (Priznajem da sam se na trenutak osjetila kao one seoske učiteljice iz…

Nastavi čitanje →