Sinova djevojka studira historiju, a on, zaljubljenik u obje… pa su ovih dana posjetili neki historijski panel i predavanja skopčana za srednji vijek i egzorcizam. Meni je odmah bilo zanimljivo čuti o tom egzorcizmu na ovim našim prostorima; oduvijek mi je ta tema zvučala nekako tajanstveno i mistično. Očekujući neku „bum“ priču o mračnim silama,…
Uživam u mirisu knjiga. Ponekad se dvoumim koji mi je draži: miris starih knjiga, sa požutjelim, čudesno mekanim listovima, pomalo opor, a opet slatkast, ili onaj novih, tek odštampanih, koje mirišu na svježu štamparsku boju i ljepilo. Kao dijete, imala sam jednu strogo čuvanu tajnu: maštala sam da opljačkam knjižaru. Naravno da to nikome nisam…
Stvarno nastojim da ne reagujem na pojedine političke izjave. Čovjek s vremenom razvije neku vrstu odbrambenog mehanizma, pokušavajući da sačuva sopstveni mir. Ali, postoje trenuci kada jednostavno ostanete zatečeni. Zatečeni lakoćom i nonšalantnošću kojom se o najtežim, najosjetljivijim stvarima govori pred kamerama i mikrofonima. Kao da javna riječ više nema nikakvu težinu, i kao da…
Čitam nešto na netu i naiđem na riječ manžetna, i umjesto nje, hladno pročitam – menadžment. Dešava se svima ponekad, pomislim, ali krene da me kopka da nema kakva veza među ovim riječima (sem bliskosti po zvučnosti) pa ih je moj mozak zamijenio jednu drugom. I ne bude mi mrsko istražiti etimologiju obje riječi. I…
Jedna je višnja na kiši kisla, sa svake joj bujne grane vazdan klizile kapi niz uski struk, do kasne večeri bila mokra k'o čep. Sada u noći u zelenoj nošnji teškoj od vode mlado joj tijelo od studeni dršće. Dok vjetar joj njiše otežale grane, na njima plodovi rani, zeleni još klate se tiho k'o naušnice….
S ranim jutrom Sunce napravi troskok i iskoči iza moje planine, pa se zakači za ćošak neba mog djetinjstva. Dugačkim, toplim prstima onda počne da iscrtava otkačene oblike po avliji. Niske drvene stolice tako postanu visoke i vitke poput izduženih figura elegantnih balerina. Na staklima dva velika prozora verande preslika komšijinu kuću, dok se šolja…
U vrijeme bivše Jugoslavije, dok su se u administrativnim krugovima lomila koplja oko definisanja jezičkih varijanti tadašnjeg srpsko-hrvatskog jezika, na bosanski se govor prečesto gledalo nekako s visine. Tretiran je kao pusto polje ili puko mjesto preklapanja istočne i zapadne varijante. Zaboravljalo se, međutim, da su te stroge, nametnute podjele zapravo bile tek hladne papirnate…
Sjećam se još iz osnovne škole jedne posve simpatične i originalne pjesničke tvorevine -Ašiklijski elif ba, nastale u razdoblju alhamijado književnosti kod nas, a o čijem se autoru samo zna da je bio iz Travnika i da se zvao Fejzo Softa. Ovo drugo – softa, označavalo je učenika medrese, kako su se nekada nazivali polaznici…
Volim one male, obične trenutke što mirišu na život više nego svi veliki događaji zajedno. Kad ljetna kiša samo okrzne ugrijani beton terase, pa iz njega izađe onaj egzotični dah zemlje i vode, pomiješan sa mirisom mokrog lišća i bašte koja kao da odahne poslije vrućine. Volim kad mi se sitne kapi zalijepe za kosu…
Svi imamo onaj trenutak kada bismo najradije propali u zemlju. Bilo da je u pitanju nespretna riječ, nečiji iznenadni pogled ili jednostavno situacija u kojoj nas preplavi onaj dobro poznati osjećaj stida, naše tijelo ima svoj tajni jezik. Tačnije, naši obrazi imaju tu naviku da se odjednom zacrvene, izdaju nas i ogole svaku emociju pred…