Jučer u mom komšiluku svadba. Džaba novi rat na pomolu, džaba što svijet broji posljednje atome razuma, džaba što se šuška o nuklearnoj katastrofi i trećem svjetskom. Džaba i to što je porcija ćevapa na čaršiji bezobrazno skočila na četrnaest maraka, a ljudi s Čobanije, usred Sarajeva kupuju flaširanu vodu jer je u česmama više…
Zrak je mirisao na rosnu zemlju. Zvuci snažnih zamaha kose gubili su se u svježini zore, a prvi sunčevi zraci zavlačili svoje prste među otkose mlade trave. Mladić od nekih dvadesetak godina povremeno je zastajao, brisao sitne kapljice znoja s čela i osvrtao se oko sebe. U desnoj ruci čvrsto je držao kosu, još vlažnu…
https://postimg.cc/V53HR4n3
„Ti si kriva“, kaže moj sin kroz smijeh. „Usisala si paučinu, pa sad komarci nemaju u šta da se hvataju!“ Smijem mu se, šta ću. On uvijek pronađe neki novi ugao gledanja na svijet. „Znači sad ćeš da mi kažeš da sam ja kriva ako nas komarci izujedaju dok spavamo?“ „Pa, ne baš kriva… više…
Moj dedo, rahmet njegovoj plemenitoj bosanskoj duši, ostavio zemlju svojoj djeci, a djeca njegova, djeci svojoj. Među unučadima i ja pa mi nije bilo mrsko, na nagovor moje rahmetli svekrve, odnosno nane kako su je svi zvali pa tako i ja, prije nekih desetak godina, iz njene bašte u Starom Gradu ponijeti jedan mladi orah,…
Trava mi zelena, meka postelja, trava mi zelena, slatka večera. Izmišljeni stihovi kao na ripit se vrte u glavi dok u hladovini vinove loze ležim na udobnoj ležaljci, na terasi okupanoj mirisom svježe pokošene trave. Do maločas sam smišljala sve moguće kletve za komšijin trimer, bučan kao kombajn u sezoni žetve, ali sad mu već…
Jučer sjedim u čekaonici kod zubara čekajući svoj red za popravku zuba. Za osmijeh od milion dolara, rekoh samoj sebi u mislima, u šali. Pored mene sjeda simpatičan, crnokos momčić, petnaestak godina, možda i manje. Uhvatim nekoliko puta njegov pogled na sebi. Vidim ja da bi on da proćaskamo dok čekamo. Nasmiješim mu se, nekako…
“Ko se jednom napije vode sa Baščaršije…”, kaže već legendarna izreka, a dolaskom lijepih dana sve je više stranih turista koji se vraćaju u Sarajevo, ali i onih novih koji dolaze da uživaju u svim ljepotama koje naš grad nudi.Upravo tu se otvara prostor za turističke vodiče, i one licencirane, ali nažalost i one koji…
“Kad sam u pravu, otići ću do Tite,” govorila je moja mama tvrdoglavo svaki put kad bi osjetila da je istina na njenoj strani. To nije bila šala, to je značilo da je spremna ići do kraja, pa makar joj lično Tito morao presuditi.Tako jednom, oko nekog, velikog glupog računa za struju koji nam je…
Čim je radnik brze pošte donio paket sa platnenom ležaljkom za terasu, u kombinaciji zelene i žute, znala sam da je stigao onaj detalj koji će zaokružiti sliku mog malog ljetnjeg kutka ispod vinove loze.Montirali smo je pažljivo, pričvršćujući je za metalnu konstrukciju po kojoj su se rasipali mladi listovi vinove loze. Debela užad na…