Reinkarnacija

Ono što je nekad bila njena duga plava kosa sada su bile stotine kapljica koje su se razlijevale u valovima smaragdne boje, prelijevajući se u tirkiznim nijansama na mjestima gdje se zlatno sunce probijalo kroz krošnje mladih hrastova koji su je grlili poput snažnih muških ruku, čuvajući sebično njenu ljepotu samo za sebe.

Ispod hitrih valova, nekad djetinje bijelo i čedno lice, sada je bilo kamenito korito izbrazdano strujanjem vode vijekovima. Tragovi zelenih algi po kamenu bile su nekad zanosne obrve iscrtane preciznošću najboljih majstora kaligrafije.

Modri lokvanji po talasima bili su nekad zelene oči opijene snom. Sada, probuđene svježinom vode, preobraćene u te divne zelene vodene cvjetove sa divljenjem su gledale plavetnilo neba iznad nje.

Nježna linija usana koja je bila izvor slatkih riječi nekada, postala je šum koji žubori i sa čežnjom pjeva pjesme o dalekim krajevima u koje će je modri talasi odnijeti.

Duge bijele ruke postale su neumorne ptice koje su slijetale na površinu vode i s lakoćom se dizale u vis, noseći sa sobom ostatke sjećanja na život koji je nekada bio. Mlado i zanosno tijelo sada je bila struja koja ju je nosila u nepoznata prostranstva dok je vjetar koji je šuštao kroz krošnje hrastova, pjevao o tajnama jednog minulog života.

U tišini šume, njen žubor bio je poput utješne melodije, dok su sunčeve zrake bacale sjene na valove i isticale dubinu njene mudrosti. Bila je utjelovljenje spokoja, podsjetnik da se u promjenama krije ljepota, a u smrti početak novog života.

Riada

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

6 komentara

  1. Wau, ovo je već nešto posebno 😊
    Pisanje je kao i svaki drugi posao, da bi ispalo dobro potrebno je dosta vremena i dosta obrade (brušenja).
    Napisala si dobar tekst, onda se taj tekst čita i gleda sta bi moglo da se popravi, to često mogu biti sitnice ali u tome se i sastoji to rafiniranje, poliranje.
    Sirovi dijamant je potpuno neugledan, tek dugotrajnom i marljivom obradom zablista u svom punom sjaju 😊

    Ako pricamo o strukturi rečenice onda trebamo nastojati da se pojedine riječi ne ponavljaju u više rečenica.
    Ti u svome tekstu imas riječi “njene,njenu, njen,njeno…” i te riječi samo bespotrebno opterećuju tvoj tekst i oduzimaju od njegove ljepote.

    Pišeš recimo – “Njene duge bijele ruke…”
    Ovdje je riječ “Njene” potpuno nepotrebna, jer mi već znamo da se radi o njoj i rečenica bi bila puno ljepša bez te riječi “Njene”

    – Duge bijele ruke.. Puno je ljepše ovako, zar ne 😊

  2. Priznaj da sam pravi pravcati pisac 😊
    Zezam se, ali stvarno mi je drago da misliš da je dobro, da ne bude da sam
    džaba pisala.
    Ja inače imam jednu manu kad je riječ o pisanju. Kada nešto napišem jedva čekam da to objavim i u toj žurbi propustim da uočim gdje nešto nije dobro ili bi moglo biti bolje.

    Potpuno si u pravu kad kažeš da puno ljepše zvuči bez “njene”.
    Stvarno imaš oko sokolovo za detalje 😊
    Ažurirala sam tekst i ostavila samo na dva mjesta gdje mi se činilo da je bilo neophodno.
    Sad se nešto mislim. Sve mi se čini da nisam trebala onoliko puta upotrijebiti
    i riječ “nekad”. Šta misliš ti?

    ps Hvala za instrukcije. 😊

  3. rikica, cijeli tekst je sjajan, ali mi se kraj posebno sviđa: “U tišini šume, njen žubor bio je poput utješne melodije, dok su sunčeve zrake bacale sjene na valove i isticale dubinu njene mudrosti. Bila je utjelovljenje spokoja, podsjetnik da se u promjenama krije ljepota, a u smrti početak novog života.”

    krasna ste, i da, pravi pisac

    🙂

Komentariši