Dok vani steže minus, unutra pucketa kamin za koji sam jesenas, sa sinom, slagala drva, čemu se jedan moj drug smijao, jer, zaboga, zar se to i danas radi, pomalo se dosadjujem jer sam sama u kući. (kao Kevin) Uz omiljeni 3 u 1, tamanim jednu od jeftinijih, ali meni ništa manje ukusnih čokolada “Samo…
Pogledaj pticu kako je lijepa i sretna dok leti prostranstvom jezdi i svoj je na svome to dom je njen, beskraj u krilima. Svjetlost života u oku joj caruje duša joj u krilima stanuje u njoj nježnosti punoj sve ljepote njenih letova žive i uvijek želi da raširi krila da beskraju se dive. I čak…
Slučajno mi se u rukama nadjoše neke stare enciklopedije za mlade, pa me želja minu na vrijeme dok nije bilo interneta pa se raznolike zanimljive stvari kao neki tajanstveni daleki svjetovi pakovali između korica koje su obično bile većih formata, bogato ilustrovane i privlačne. Zaustavim se na jednoj prepunoj zanimljivosti o porijeklu starih običaja i…
Kao u snu iz kojeg ne želim da se probudim svijet je bio zamotan u svilu jutarnje magle. Tvojim dahom razdvojih pramen od pramena pred očima bljesnuše pobjede znamenja. U kosu upletoh Sunca zraku poželih zbogom stogodišnjem mraku. Nebo zadrža dah u tišini pade sjenka proljeća među gole grane.
Dopisujem se s jednim gospodinom u vezi nekog poslića, i on mi ostavlja broj telefona. Pogledam, pozivni broj – 071. Kontam u sebi: Ovaj se sprda sa mnom! Kažem mu, onako kroz šalu, da mu je broj baš interesantan, vjerovatno iz nekog prošlog vremena, aludirajući na to da je 071 nekad bio pozivni broj za…
Moj otac je bio gotovo nerazdvojan od svog bicikla. Bio je to onaj stari model sa širokom guvernalom, savršen spoj jednostavnosti i izdržljivosti. Njime bi svako jutro išao u radnju, dolazio kući na ručak, pa se onda opet vraćao, a kad bi večernje sjene počele padati nad čaršijom, stavljao bi ključ u vrata svoje brijačnice…
Logično da svako od nas o sebi ima dobro mišljenje, pa čak i onda kad je svjestan svojih mana pokušava ih opravdati pa ih time umanjiti pred samim sobom. Isto tako, ljudi koji nemaju savjesti nisu ni svjesni svojih mana pa nemaju o čemu ni pričati.Zato ja mislim da je najbolje da govore djela o…
U govoru naših nana i deda postoji toliko lijepih riječi i izraza koji, sa dolaskom novih generacija koje se priklanjaju nekim modernijim izrazima, sve više padaju u zaborav. To je s jedne strane i razumljivo jer je jezik živ i stalno se mijenja, ali istovremeno i gubitak raznovrsnosti i ljepote jezika u govoru. Jedan od…
Neko bi rekao da je sasvim u redu kad nas ponekad pritisne život isplakati se i suzama očistiti dušu od bola, ali nema ništa gore od toga kada te suza izda pred nekim ko nije vrijedan toga. Tada ona postaje nešto drugo – postaje slabost, postaje otisak tvojih nesigurnosti, onaj trenutak kada te pogodi baš…
Kad sam ja bila dijete pa kad bi se ponekad među nama, djecom iz mahale, zapodjeni svađa, događalo se neki put da se jedno drugom narugamo na račun fizičkog izgleda, ako bi bilo materijala za to, pa bi jedno drugom u ljutnji govori – mršavice, klempo, debeli, glavonja…sve ovisno o “osjetljivim tačkama”. Među nama bila…