Na (h)erende kora

Ima kod nas jedna dobra narodna koja kaže: „Što ne mogu na (h)erende kora!“ Negdje ide sa „h“, a negdje se to „h“ izgubilo. Ali, značenje se nije izgubilo.
Šta to znači? Znači da se kore (hljeba) ne mogu i ne trebaju “provlačiti” kroz rende jer tad nit je kora korom nit je jerišćev pilav nit je za kakve lutme. Znači, na herende kora je neupotrebljiva. E tako i u svemu drugome, kad neko govori nešto što je priča za dangubljenje, nemoguća misija, ili čak preuveličano i hvalisavo, naš vrli narod na to ima uzrečicu: Joj, što ne mogu na (h)erende kora!
Tako jedna moja “prijateljica”, koja je inače rodom iz jednog sela u unutrašnjosti zemlje, prošle godina kupila kuću malo više iznad tramvajske pruge u Starom Gradu, na blagom uzvišenju u bivšoj ulici Miloša Obilića odakle se pruža lijep pogled na Baščaršiju, pa mi se žali kako je neko na placu ispred njene kuće počeo da gradi višekatnicu, pa joj pogled zaklanja, pa neće moći vidjeti cijelu čaršiju, no samo malo sa ćoška i uz to samo komad Trebevića, a ovi kao što su kao i ona, iz jezgra Sarajeva, ne mogu zamisliti popiti jutarnju kahvu, a da Trebević ne gledaju.
-Hajde, bona – kažem joj ja, – iz tvog sela ga nisi mogla vidjeti ni toliko.
Džaba, nije moglo ostati u meni, jer čudo je jedno koliko ne mogu na (h)erende kora.

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

4 komentara

Komentariši