Bez naslova

Ako ćemo donositi bilo kakav akt vezan za žrtve i poštovanje prema njima, zar nije primjereno da se bar riječju-dvije i minutom šutnje prisutnih oda poštovanje prema njima, pa tek onda da se donose/usvajaju bilo kakvi akti vezani za njih? To je ne samo znak poštovanja prema žrtvama i njihovim porodicama, nego i način kojim šaljemo snažnu poruku prepoznavanja težine čina koji se ne bi smio dogoditi više nikad i nigdje nikome.

Ja to jučer u NY ne vidjeh.

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

Komentariši