Neka, sutra ću

Kako je jesen, moja terasa i donji dio dvorišta svako jutro osvanu prekriveni suhim lišćem, što džinovskim smedjim listovima vinove loze koja je na izdisaju, što sićušnim zlatnim listićima stabla šljive i jabuke što ih vjetar donese iz bašte. Taj cijeli kaledioskop boja prožet sjenama Sunca što proviruje kroz gole grane, ali i slika moje…

Nastavi čitanje →

Za jezičke cjepidlake: Zadnji ili posljednji?

Već uobičajeno je da se u našem jeziku pridjevi “posljednji” i “zadnji” upotrebljavaju u istom značenju, tj. da su sinonimi. No, za jezičke “cjepidlake” to baš i nije tako. Naime, ako pogledamo pridjev “zadnji” uočavamo da taj pridjev označava onog “koji se nalazi na kraju reda ili niza”. I tu završava njegovo značenje. Sa druge…

Nastavi čitanje →

Ljubavi moja

Tvoj glas, ljubavi moja moj je blagoslov putokaz do sreće praiskona koji u mojim grudima odjekuje poput drevnih vjetrova što miluju prostranstva duše, tiho, kao šapat onih koji su voljeli prije nas. Tvoj smijeh, ljubavi moja moj je zov ka vječnosti jer svaki put kad se nasmiješ svijet se zaustavi i sve što sam i…

Nastavi čitanje →

Nerviraju me

Ljudi koji misle da se oko njih vrti svijet;Ljudi koji nešto obećaju pa poslije zaborave, ali hajd što zaborave, nego se nikad poslije ni ne sjete da se ispričaju zbog tog, makar smislili i lažno opravdanje;Ljudi koji stalno kasne i misle da je to sasvim normalno;Ljudi koji nikada ne saslušaju do kraja, jer je očigledno…

Nastavi čitanje →