Jezični snobizam

Potpuno je razumljivo da su globalizacija, kao i razvoj tehnologije, doveli do široke upotrebe engleskog jezika u našem govoru. Također, popularna kultura, uključujući filmove, muziku i društvene mreže, promovišu upotrebu engleskog jezika, što sve ima za posljedicu da se sve više usvajaju strani izrazi.

Naravno da nije ništa novo ni da je jezik živ i da se razvija i mijenja, i da je nužno usvajanje neologizama za pojmove koji u našem jeziku nemaju odgovarajuću zamjenu, ali..

Zanimljivo je da postoje ljudi koji smatraju da će ih korištenje engleskih ili drugih stranih riječi učiniti intelektualno nadmoćnijim, pa i u svakodnevnom govoru prekomjerno upotrebljavaju strane izraze za pojmove za koje postoje domaće riječi koje savršeno odgovaraju pojmu o kojem se govori.

No, prava intelektualna nadmoć ne leži u bespotrebnoj upotrebi stranih riječi, nego u sposobnosti jasnog i preciznog izražavanja misli na vlastitom jeziku. Kad neko pribjegava stranim izrazima bez prave potrebe, otkriva da zapravo nije siguran u svoj jezični identitet i pokušava ga zamijeniti nečim za što smatra kao superiornije. Ironično, upravo ta praksa otkriva njegovu nesigurnost i površnost.

Prava snaga jezika leži u njegovoj sposobnosti da prenosi ideje na najjasniji i najpristupačniji način. Umjesto da nepotrebno opterećujemo tuđim riječima, trebamo cijeniti i njegovati bogatstvo našeg bosanskog jezika.

(Btw, bit će zanimljivo vidjeti feedback na ovaj post, možda čak zaslužim i respect😁)

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

20 komentara

  1. Haj riječ “toksično” zamijeni nekom drugom, a da nije “otrovno”.
    Pitala danas svog psihologa (psihološkinju tačnije) jer se, inače, školovla u Americi i kaže da je to najbolji mogući prevod, mada je toksično totalno nepoželjno prevoditi jer nema adekvatnog ekvivalenta u našem jeziku zato što je sa, adaptacijom te riječi, preuzeta i sva kompleksnost značenja koju prevod samo djelimično sadrži. A najbolje je, zapravo, kaže, ništa ne prevoditi već se samo odmaći 😁

    1. I ja bih ostavila toksično toksičnim, prije svega zato što se često upotrebljava i u prenesenom značenju, pa bi otrovno bio neprikladan izraz.
      E, ali ja bih to obrazložila time jer nema odgovarajuću zamjensku riječ u našem jeziku😁što bi bilo ekvivalentno izrazu koji si ti upotrijebila, ali bi bilo kazano bosanskim jezikom. 😊

        1. A ja se sad smijem tebi i meni jer nalazimo mahane onima koji se razbacuju stranim riječima, a pritom sve to imenujemo – stranom riječju 😊

          Joj, što mi to “psihološkinja” neće da se primi nikako.

          1. U svoju odbranu izjavljujem da sebi nisam ohalalila riječ pasionirano, iako sam je čula od dva izvorna govornika bosanskog jezika koji nisu povezani niti na jedan način, a da ja to znam 🤣 ovo ostalo samu sebe karikiram!

  2. Mene više živcira kad neki ljudi imaju toliku silnu potrebu ispravljati riječi turskog ili srpskog porjekla jer kao nisu “naše”, a svi ih razumijemo. (Tipa nije kula nego tvrđava), a za strane (engleske) riječi im je svejedno i koriste ih sa ponosom.

      1. Hvala Laura.
        Ma, to ja malo karikirala.
        Mada, u svakodnevnom govoru i ja imam običaj koristiti engleske riječi tipa- OK, sory i sl., ali sve to je u redu dok se ne pretjera, bar tako meni zvuči, mada svako ima pravo da govori kako želi.

  3. Zanimljivo je kako u službenom govoru, npr. upotrebi jezika na televiziji neke naše riječi koje adekvatno opisuju nešto, bivaju zamijenjene engleskim. Npr riječ: “lider” umjesto riječi “vođa”. Ispočetka mi je riječ: “lider” bila čudna i odbojna, a danas bi mi bilo čudno da čujem da kažu: “vođa te i te političke stranke (ili partije 🙂).” Šta je tu je, jezik se mijenja i to je to. Posebno se mijenja u nekim nišama, npr u gejmerskom (opet anglizam) žargonu. Prirodno je i nema se tu šta uradit da se to zaustavi, sve i da hoćeš.

    1. Ma i nema smisla govoriti o zaustavljanju, jezik je živ i razvija se, mijenja se i to je normalan proces.
      Mada, jeste zanimljiva tendencija (evo opet strana riječ😊 ) zamjene domaćih riječi sa stranim čak i kad nema potrebe za tim.
      Evo, pada mi na pamet riječ – limit. Šta je ružno u riječi granica koja je zamjenjena limitom?

          1. Toliko sam istripovana (nećemo ni ovo prevoditi) nepoželjnošću nagomilavanja enklitika da sam ih pogrešno počela da izostavljam i tamo gdje se mogu pisati, ali sad ovo kod mene nije gramatički snobizam već hiperkorektivni prenos (pa da se samoispravim na vrijeme dok ti nisi uočila jer ni ja ne bih vjerovala da je slučajno 😅 :ono kad se cvjećarka stane pravdat da ona to zna, samo joj se omaklo u brzini:

  4. Čim pomeneš enklitike, ja se sjetim i proklitika, pa odmah iz nekog razloga doživim transfer u vrijeme kad sam savladavala akcente, sa kojima sam imala izvjesnih poteškoća, pa ponekad i danas mi se desi to.
    Sreća pa me ne čuješ uvijek, mislim nikad🤣

    Btw,😊 a dje si pogriješila, ja ništa nisam primjetila.

    1. Mislila na ono pravilo da se ne “gomilaju” dvije glagolske enklitike kao u rečenici Pasionirao se je* u kojoj treba izostaviti jednu,je (ovo nisam utripovala; ovo postoji), ali nisam našla pravilo koje sugeriše da treba izostaviti zamjeničku enklitikuju koje znači je u rečenici Pasionirao ju je pa sam ga utripovala, ali shvatih, tek kad napisah, da izostavljanjem zamjeničke enklitike u drugom primjeru ne bi bilo jasno koga je pasionirao, nju ili sebe, i zato ne postoji ni takvo pravilo da se bilo šta izostavlja, dok je u prvom primjeru sasvim jasno da se odnosi na njega i nakon izostavljanja glagolske enklitike.

      (Lijepo bomme, dosad sam izmišljala riječi, značenja, primjere i kontekst, ali tripovanje nepostojećih pravila je novi nivo :D)

      1. Mašala, napreduješ 😊 (čudi me da nisi rekla – novi level😁)
        Nego, raro, mene sad zbunjuje pitanje – da li mi govorimo o glagolu pasionirati se ili pridjevu pasionirano il svako vodi svoju politiku 😊

Komentariši