Koliko košta smisao života?

Jutros čitam kako je američki poduzetnk, milijarder Ilon Mask izjavio da vjerovatno niko od nas neće u budućnosti imati posao zbog razvoja vještačke inteligencije (AI), ali problem će biti pronalaženje smisla egzistencije.

On je naglasio da su za ostvarenje ovakvog scenarija neophodni “univerzalni visoki prihodi” i budućnost u kojoj neće biti nedostataka robe i usluga.

Prema Maskovoj viziji, ljudi će i dalje moći da rade ako to žele, ali to neće biti obavezno, jer će AI nabavljati svu robu i obavljati sve usluge potrebne za život.

E sad, sve ovo zvuči divno i krasno, (kao i svaka utopija 😊), ali meni zapela za oko prva rečenica u kojoj on veže smisao egzistencije sa radom kao izvorom prihoda za potrebe održavanja života.

Daleko od toga da ja smatram da rad nije potreban čovjeku. Istina je da je on zajedno sa stvaralaštvom veoma bitan i neophodan segment života. Kroz njega se čovjek ostvaruje, izražava svoju kreativnost…U krajnjoj liniji postoji ona da je rad stvorio čovjeka.

Medjutim, postoji poslova i poslova. Od onih koji zaista mogu ispunjavati čovjeka ukoliko ima srećei pameti da radi ono što voli, (ali i tada ne mogu biti smisao života) do bezbroj drugih rutinskih koje ljudi rade isključivo jer su primorani.

I onda se pitam kako ovaj milijarder Mask može reći da gubljenje posla, podrazumijeva i gubljenje smisla egzistencije, pogotovo što najveće vrijednosti u životu koje mogu biti smisao možemo dobiti bez ijednog eura.


rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

12 komentara

  1. Musk je u pravu.
    Svaki rad je prilika za učenje. Principi na kojima počiva rad u savremenim uslovima (efektivnost i efikasnost, između ostalog) podrazumijevaju organizaciju rada što dovodi do brze primjene naučenog u praksi. U realnom vremenu imaš realizaciju nečega što prije relativno malo vremena nisi znao, a to je specifična, visokoprofilna vrsta učenja.

    Smisao egzistencije, prema onome kako ja to shvatam, zato nije zaključak koji si ti izvela – “rad kao izvor prihoda za potrebe održavanja života”. Smisao bi bilo učenje kroz rad.

    1. Mask može biti u pravu samo u toliko što je smisao života subjektivna stvar i što svako od nas ima vlastite vrijednosti koje čine život smislenim. U skladu s tim, složila bih se da rad, kao prilika za stalno učenje i usavršavanje u životu, može biti nekome smisao, dok će nekom drugom smisao biti ljubav, porodica, prijateljstvo, duhovnost itd. Osim toga, rad možemo posmatrati na više načina, pa tako on može biti izvor prihoda, sredstvo za samoostvarenje te kao što si ti rekla prilika za kontinuirano učenje, ali pri svemu tome ne možemo reći da sve navedeno važi za sve vrste rada. Kakvu priliku za učenje pruža rad ženi koja 8 sati pegla veš u vešeraju, rudaru koji kopa 8 sati ugalj itd. itd. Dakle, ono što sam ja rekla je samo interpretacija onog što je Mask jasno rekao – gubljenje posla koji će u budućnosti preuzeti AI ekvivalentno je gubljenju smisla egzistencije, pri čemu naglašava da se to odnosi na sve ljude, što je sasvim netačno jer različiti ljudi nalaze smisao u različitim stvarima.

  2. Današnji sustav je napravljen da se proizvodi enormlna količina višaka materijalnih stvari i da bi se zaradilo, ljude se potiče na prekomjernu kupovinu stvari koje im ne trebaju. Sve da se tržište održi i da pojedini zarade. Sad se postavlja pitanje, a trebalo bi da je tako, da UI počne proizvodit točno (ili barem otprilike) onoliko koliko ljudima (svjetskoj populaciji) treba i da se sve ravnomjerno raspoređuje. Međutim, kako sve ima svoje loše primjene. Meni se čini da ćemo prije krenuti u nekom totalitarnom, diatopijskom smjeru, gdje će ti ta UI nadzirati sve aspekte života. Odoh ja podaleko….

    Također se slažem s tobom u vezi rada, da je rad smisao života, ali istinski rad, kada nisi tjeran ili gonjen od nekog šefa, gdje njemu ne puniš kasu, gdje sam sebi raspoređuješ vrijeme i radiš nešto društveno i široko korisno. Kao što si navela, ima milijun loših poslova koji ljude samo otupljuju i ljudi nakon njih nisu više ni za što.

    1. Mah, smisao života je subjektivan.
      Mene ispunjava svaki kreativni rad, ali sam po sebi mi nikad ne bi bio dovoljan za smisao koji ja u stvari nalazim u svim oblicima i načinima ljubavi.(porodica, prijatelji i sl.)

      A ovo što priča Mask, ja u to ne vjerujem.

  3. Ma ‘oće… u sunčanoj Kaliforniji… do nas ni GoFund me, ni Spotify nisu došli, Netflix kapa na fol koliko para toliko muzike, djeca igrice preko VPN-a igraju, jerbo pola stvari nije aveljlbl in jor kančri, a ima već par godina kako ne mogu ni tako… ta inteligencija ako je toliko inteligentna sama će skontat kako da nas zaobiđe, sve i da je sutra postavimo…

    … naradiće se Romanoff još 30 godina, dok mi rodbina iz sunčanog San Dijega šalje slike kako ‘lade muda na plaži dok im AI kuću čisti…

Komentariši