Ajjj kako ja volim buvljake, tavane i sva ostala mjesta gdje se mogu naći stare, zaboravljene stvari, naročito knjige požutjelih stranica. Mada, nemam ništa protiv ni starih kovanica iz ko zna kojeg vremena. Tako sam jednom, u malom praznom stančiću u potkrovlju naše stare kuće koju su moji roditelji godinama izdavali podstanarima, pa kako je…
Dok smo živjeli u Starom Gradu, zarobljeni u betonu strogog centra među debelim austrougarskim zidovima i fasadama, svaki slobodan vikend ljeti tražili smo dašak prirode i bježali van grada. Meni je najdraže bilo kada bi naše odredište bila Dariva, šetalište koje je počinjalo od Bentbaše pa vodilo sve do Kozije ćuprije. Možda baš zato što…
Soba je mirisala na nar, kao da je neko razlomio njegovu zrelu koru i rasuo rubine po ćilimu. U tom mirisu bilo je nečeg drevnog, toplog, nečeg što podsjeća na dženetske bašče, na molitve koje mirišu isto onako kako srce miriše kad vjeruje. Mjesec je prosipao srebrnu svjetlost kroz prozor obavijen laganim zavjesama, a na stolu je tiho gorjela svijeća čiji je plamen drhtao u…
Imam jednu “prijateljicu” na Fejsbuku. Nikad ništa ne lajkuje, nikad komentar, nikad poruka. Tiha. Nevidljiva. A zna sve.Jednom sam, ništa posebno, napisala post o mojoj šivaćoj mašini. Sitnica, kako ponekad podvrnem hlače sinu. Nedugo zatim, eto nje pred kućom, predveče, nosi ceker, a u njemu farmerice njenog sina. Treba podvrnuti. Nikad joj nisam pomenula da…
Sjedimo neko veče prijateljica i ja na kafi, u jednoj ljetnoj bašti u čijoj blizini traje manji sajam za koji inventar izdaje njen muž, kadli ona mene odjednom šokirano upita: „Rikice, bona, je l ono moj muž na drvetu?“ Podignem glavu prema krošnji koja se nalazi malo iza nas, kad tamo, stvarno on, zajedno sa…
“Nestanu li pčele s lica Zemlje, čovjeku kao vrsti neće preostati više od četiri godine života” – rečenica je na koju sam slučajno naišla, a pripisuje se još s prošlog stoljeća čuvenom Ajnštajnu. No, moja priča s pčelama, ipak, počinje mnogo bliže – na tavanu moga dede, među dva velika bureta puna meda i toplinom…
Postoji ljudi kojima je, čini se, u krvi da upiru prstom isključivo na ono što ne valja, a pritom zatvaraju oči na svijetle primjere kojih ima obrnuto proporcionalno koliko njihovih vlastitih neuspjeha. Kao da im pogled traži tamu, a ne svjetlost. Zatvaraju oči pred dobrim primjerima, pred trudom i ljepotom jer ona očigledno ne ide…
Izlazim maločas nakratko vani, pa me dočekuje hladan zrak što miriše na kišu. Oblaci se zgušnjavaju u nijansama plave i sive, tiho najavljujući dolazak noći. Tišina pred akšam uvijek ima neku težinu, kao da svijet nakratko zastane. Ili je to samo danas tako, ne znam. Začujem onda ezane kako se razliježu sa minareta, lebde nad…
Ima u životu trenutaka koji se nikada ne mogu zaboraviti. U sjećanje se zariju toliko oštro i duboko da ih iz nas vrijeme nikada ne može izbrisati. Otkako znam za sebe, bila sam slaba na malenu dječurliju, one čupave, slatke glavice, širom otvorene radoznale okice, toplinu i miris kad ih hvatam u naručje. Kao da…