Sikteruša na memli strani

Oduvijek me oduševljavala mudrost, kreativnost i duh našeg naroda koji dolaze do izražaja u stvaranju novih izraza u svakodenevnom govoru. Meni posebno dragi starinski izrazi su oni nastali kombinovanjem već postojećih riječi, poput – memli strana, halal pare, sikter-kahva (sikteruša) i slično koji daju posebnu boju i izražajnost svakodnevnom govoru, a istovremeno imaju tako jasna i zanimljiva značenja.
Tako je izraz memli strana kazano narodnim govorom označavao dio Sarajeva, smještenog na lijevoj obali Miljacke koji je zatvoren Trebevićem, pa je i malo hladniji u odnosu na desnu obalu, koja je na sjeveru. Taj lijepi Trebević ili pluća Sarajeva, sa svojom hladovinom, pored svojih prednosti, posebno u ljetnom periodu, davao je i drugu sliku zimi. Stanovništvo lijeve obale više je trošilo ogrjeva, a u podrumima i magazama pojavljivala se i vlaga. Ona je imala specifičan miris, a drugo ime za nju, možda manje poznato je mem. Tako su Sarajlije sa sunčane, lijevu stranu, ispod Trebevića, prozvali memli stranom. (Koliko je istine sadržano u značenju izraza memli strana, govori i Mula-Mustafa Bašeskija, spominjući stranu ispod Trebevića i njene specifičnosti pojašnjavajući to na način da se tu turšija znala i pojesti, a da je na desnoj tek počinjala sazrijevati.)
Za razliku od memli strane koja je bila karakterističan izraz vezan za Sarajevo, izraz halal pare bio je raširen u cijeloj Bosni. Nije teško zaključiti da on označava novac zarađen na pošten način, ali ono što je možda manje poznato jeste da su se halal parama smatrale pare koje zaradi brico. Kako je moj rahmetli otac bio brico, često mi je pričao, kako su ljudi koji su bili nanijetili da idu na hadž, dolazili kod njega i “mijenjali” svoj novac za njegov, zarađen sa njegovih “deset prstiju” jer se smatralo da su te pare hem halal, hem hair pare, pa su bile najbolje za odlazak na obavljanje tako svete dužnosti.
Sikter-kahva (sikteruša) je još jedan primjer kreativnosti našeg naroda u stvaranju izraza koji uz jasno značenje nosi i bogatstvo njegovog duha. Budući da je “sikter” turcizam u značenju – bježi, odlazi, jasno je da je riječ o bosanskoj kahvi koja se servira kad se želi dati do znanja, kao neki znak, da je završeno druženje i da gosti mogu ići kući. A kada je već riječ o bosanskoj kahvi, zanimljivo bi bilo pomenuti da, iako mnogi smatraju da je bosanska i turska kahva jedno te isto, ipak postoji razlika ili je bar postojala u vrijeme kada je ritual ispijanja kahve na našim prostorima počeo uzimati maha. Krajem 16. stoljeća kada su Osmanlije na ove naše prostore donijele kahvu, Bosanci su htjeli mekšu kahvu s više kajmaka, pa su promijenili način pripreme pa su kahvu počeli stavljati u vrelu vodu. Kako je kod turske kahve bio obrnut pristup, Bosanci su svoju kahvu prozvali bosanska kahva i to ime je zadržano do danas. Još jedna razlika bila je u tome što se u Sarajevu kahva pržila kraće, a i bila je malo skuplja jer se trošila veća količina, ali se za nju nikad nije žalilo.
A sada smatrajte da ste počašćeni sikterušom. 😊

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

4 komentara

Komentariši