Kad sam ja bila dijete, obavezno bi svaki dan na povratku iz škole, svrati u brijačnicu mog rahmetli babe u slučaju da treba šta ponijeti kući, što bi on po maminom “naredjenju” od prethodne večeri ili jutra kupi. Najačešće su to bile sitne potrepštine za kuću, a koje su stajale spakovane u kesi na zadnjem…
Kad tvoj glas u duši mojoj sklonište nađe a riječi ti k'o dunje zrele me slatko okrijepe, k'o rijeka modra kroz vene mi potečeš i oživiš pjesmu. I glasom tvojim tad pjevam dok ptice radosne na ruke mi slijeću i sve se bojim mili Bože, od ljepote te umrijeću. I dugo potom, kad pjesma se…
Prije par noći u Vogošći bilo Veče sevdaha, a ja kako volim čuti uživo sevdalinku više nego hljeba se najesti, dogovorim se sa ovom jednom svojom dobrom jaranicom da odemo i nas dvije. Dočekao nas na bini naš čuveni Enver Šadinlija, koji je neizostavan u ovakvim prilikama, a sve to dršćući od studeni, unaprijed se…
Majstor mi radio nešto oko struje pa naplatio materijal i ruke, sve skupa nekih 50 KM, što je ruku na srce, bilo jako povoljno. Druga stvar što nisam imala sitna, pa sam mu te pare obećala sutradan odnijeti na ruke, pa sam se smrzla dok sam išla njegovoj radnji na drugom dijelu grada, iako su…
Sabirala ljubavi, oduzimala iluzije, dijelila osmijehe, množila lekcije. Glavni zgoditak – čekao budan do 00:01.
Biće da sam bila treći srednje kad je većina mojih vršnjaka već krišom odvajala dio od džeparca i kupovala cigarete koje su uglavnom pušili za vrijeme velikog odmora iza zgrade srednje škole. Meni se u početku taj “sport” uopšte nije dopadao, ali vremenom se i u meni pojavila radoznalost. Bilo je baš nekako ovako hladno…
Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika 20. stoljeća, nije bio samo pjesnik; bio je mnogo više od toga- glasnik Bosne i njenog duha, čuvar priča urezanih u kamen, i svjetionik ideje o jedinstvu, prkosu i postojanosti. Njegova misija bila je jasna – dokazati da BiH nije samo geografski pojam, već zemlja s autohtonom…
Krenula jutros u Poštu, pa na trenutak, da se obujem spustim adresiranu pošiljku u velikoj bijeloj koverti, onoj A4, na mali ormarić za obuću koji stoji napolju blizu ulaznih vrata. Oko nogu mi se motaju Hans, voljeni mačor mog sina, a uz njega kao privjesak moja ljubimica, mačkica Lenčica. Sjetim se da sam zaboravila da…
Neka mi oprosti ozbiljnost situacije i rodni list iz džepa što mi viri nek idu dovraga svi oni lijepi maniri, živjeli kočijaši i njihove psovke (ups. kako zbori dama, al’ to se ne pika u pjesmama) iz ovih stopa ostavljam sve poslove monotone, do bola dosadne; neću da budem velika šta me briga za ona…
Nekad davno, kad sam radila na lokalnom Radiju, bio je jedan iz tada vladajuće stranke u mom gradu koji je često svraćao kod nas. Imao je dobrih godina, ali to mu nije bila prepreka da oblijeće oko moje kolegice Azre koja je od njega bila mlađa najmanje petnaest godina. Došao bi on tako kod nas…