Znaš li ti ko sam ja?

Jeste li skoro čuli onu prijeteću upitnu rečenicu: – Znaš li ti ko sam ja?

Ja sam je posljednji put čula unazad nekoliko godina kad sam radila u jednoj osnovnoj školi, a uputio mi ju je otac jedne djevojčice kojoj sam (sasvim zasluženo) dala negativnu ocjenu, a on mi je zbog toga prijetio ostankom bez posla, a sve to potkrijepio tom zastrašujućom rečenicom. Na moju radost ili žalost, tek pozicija na tom radnom mjestu mi je ionako isticala za mjesec-dva, jer sam mijenjala radnicu na porodiljskom bolovanju, pa sam ga sa hinjenim smiješkom pogledala u oči i pružila ruku: – Ne znam, gospodine, da se upoznamo!

Sindrom “Znaš li ti ko sam ja?” je, nažalost, poodavno prisutan u našem društvu. Često se koristi kao način da se nametne autoritet ili zastraši sagovornik. Ova rečenica proizlazi iz osećaja nesigurnosti i potrebe za potvrdom vlastitog značaja. Najjadnije od svega što je često izriču osobe koje bi, kad bi sa visine svog ega skočile na nivo vlastitog intelekta, u najmanju ruku dobile opasan potres mozga.

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

32 komentara

  1. Ko nije imao posla s tim profilom ljudi, i ne može da povjeruje u to. Ja sam, slučajno, dok sam držala instrukcije djetetu nekakvih parlamentarnih guzonja, načula rečenicu u pozadini kad su mu rekli da “ako ne bude učio, kopat će kanale”, a to bilo u vrijeme kad sam učila i kopala kanale, doslovno, da bih imala za knjige koje su mi trebale. I đavo mi nije dao mira, kažem mu da poruči roditeljima ni slučajno ne ide mojim stopama i da nađu nekog drugog za instrukcije da mu ne bih predstavljala pogrešan uzor u životu, jer im je očito “kopanje kanala” nešto sramotno i ispod časti.

        1. Kopala kanale ???? Auuu, vrlo mi je tesko to povjerovati s obzirom koliko je to zafrkan poso, kolko je los zaledja, koliko to covjeka umori itd. A kolikacki su to kanali ? Ja sam jednom zaduzio 120 metara dugacak kanal da iskopam, dubine nekih pola metra doduse

    1. Postoji tako soj malih ljudi koji misli da su Bogom dati za nešto više, da bi im ruke otpale ako ih zaprljaju zemljom, da bi slomili nokat ako unesu cjepanicu, uzmu motiku u ruke itd.
      Ja uživam da takve “šokiram”. Kad se nadjem u takvom društvu, obavezno naglasim kako mi je blitva baš dobra, kako se ganjam sa puževima, kako mi je paradajz procvjetao, a smijem se kladiti da sam pročitala više knjiga nego što su ih oni vidjeli u životu 🤣

      Ovo je bilo za raru, ne znam dje odleti ovdje. 😊

      1. Ti dolaziš kod mene u baštu u proljeće da tabirimo luk i knjige (blitvu nisam sijala, to je za mene već napredna kultura 😂, samo ove manje zahtjevne tipa salate, kukuruza i mladog luka. Jedne godine su mi zlatice pojele sve listove sa krompira, a žao mi bilo da ih trujem onim praškovima, pa sam ih kupila ujutro i nosila na vrh bašte, one se vrate popodne i odustala i od krompira… 😅)

        1. Ja sam usavršila sjetvu blitve, otkrila prirodno sredstvo za borbu sa puževima,
          i uspješno okopala paradajz 😂

          Nemam puno zemlje, još bih ja.
          Jao, ludice, zlatice su štetočine, to se ne treba žaliti, ti i tvoje meHko srce 😂

        2. Vidi, raro, ne znam hoš imat kad od motike svratiti ovdje danas, ali treba mi pod hitno savjet. 😊
          Moja čarobna lijeha blitve daje nevjerovatne prinose, a uz to kontinuirano, dakle bez prestanka raste, tako da ne mogu to nikako odmah sve upotrijebiti. E sad, bojim se da ako je pustim da tako “divlja”, da li će doći do zastarjevanja liski, pa sam došla na ideju da bih u cilju zadržavanja svježine postojećeg mogla da ja sve ono lijepo poberem i metnem u zamrzivač, a na taj način dam mladim liskama priliku da uzmu zamah i da rastu, dok, dakle, istovremeno u zamrzivaču akumuliram raniji prinos 🤣🤣🤣

    1. Silence
      Znaš šta je čudno kad pominješ npr Skandinaviju i sl, a vezano za ovo o čemu rara i ja, mislim, za tako neke naše ljude koji odu tamo, pa su spremni da rade sve moguće i nemoguće poslove i onda dodju ovamo i kao glume neki nobls, kao ne bi oni ovo, ne bi ono, a tamo bi i kanalizacije čistili, mada je i to čestit posao, što da ne. Sve je za ljude.

    1. Stvarno sam znala da je bio otac učenice kojoj sam bila “privremena” razrednica, a on nije imao pojma da je njena “stalna” razrednica na bolovanju i mislio je da sam to ja. Toliko o brizi za dijete i njihovoj medjusobnoj interakciji.
      Skontao je naravno da ga zezam, a kad sam mu pokazala corpus delikti, tj. sačuvanu dvolisnicu na kojoj je bio identičan rad njegove ćerke sa dijelom prepisanog rada u svesci za pismenu vježbu, zbog čega sam joj i dala jedinicu, postidio se i skoro bez pozdrava napustio kabinet. Skontala sam da mu ćerka uopšte nije rekla razlog za negativnu ocjenu.

  2. Prije 10godina u jednoj školi u Tz, učenik isprovociran trojkom na testu, skače i galami i govori mi – Znate li Vi ko je -imeiprezimenjegovogoca-?
    Sudeći po prezimenu shvatim da je babuka u pitanju, pa samo odgovorim – znaš li ti ko je -imeiprezimemogoca-?

    Razred je na to odgovorio gromoglasnim smijehom pa se i ovaj smirio. Kasnije sam upoznala babuku i spomenula mu – a Vi ste taj i taj?
    kaže čovjek – a Vi to nekako ciljano? – i kad sam mu ispričala šta se desilo, postidio se i izvinio.

    Rekla bih da je do odgoja, tj. nedostatka istog.

    Npr na svaki povišen ton u glasu, kažem da tiše priča da ga se niko ne boji i obavezno gledam ravno u oči ne bi li me popustili… et…

    Nekad ‘sujem, al to su extremne situacije. 🙂

    1. Kako mi zvuči poznato ova “dogodovština” iz školskih klupa 🙂
      Odlično si reagovala.
      Potpuno se slažem, u pitanju je bezobrazluk koji dolazi iz kuće.
      Sticajem okolnosti, duže vrijeme nisam u školi, ali iskreno, nimalo ne žalim.
      Čast izuzecima koje nosim u lijepom sjećanju.

Komentariši