Čudo

Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi i svijetu doda malo boje. U žardinjerama poredanim na zidiću terase na blagom povjetarcu su se njihali ružičasti alkatmeri, a moje misli su lutale u neka davna ljeta kada bi u naš mali grad stizao šareni luna park. Tog dana mama bi nas odijevala u najljepšu odjeću koju smo imali i vodila na nekoliko krugova na ringišpilu. Poslije smo obično jeli sladoled, pazeći da se ne uprljamo čokoladom koja se topila u našim rukama.

Pod šatorima koji su stizali zajedno s luna parkom, mama mi je jednog ljeta kupila lutku, onu ćelavu, sa plavim očima koje su se zatvarale kad je bila u ležećem položaju.

Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil u njegovoj glavi, a moje misli su lutale u ono ljeto kada sam svog dječaka svake nedjelje vodila u mali luna park na Atmejdanu i mahala mu rukom dok je on nasmijan sjedio u dječijem voziću koji je kružio malim tračnicama po desnoj obali Miljacke. U blizini je bila vrteška, prepuna djece na šarenim konjićima, koja se vrtjela u beskrajni krug ispunjen dječijim smijehom i muzikom koju je puštao jedan čiko zajedno sa svakim novim pokretanjem vrteške.

Poslije bi šetali Baščaršijom, jeli kugle sladoleda i na kraju kupovali Yugio sličice, a oči mog dječaka bi zasvijetlile od uzbuđenja svaki put kad bi otvorio novu kesicu, nadajući se da će baš u njoj pronaći rijetku sličicu koja mu nedostaje.

Svirao je Balašević i po stoti put prizivao svoje čudo da okrene ringišpil i razveseli njegove drvene konjiće, a ja sam u jednom trenutku, dok su se ružičasti alkatmeri nježno njihali na povjetarcu, odjednom, ne znam zašto, osjetila da su i moji drveni konjići postali tužni i da je i meni zatrebalo čudo.

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

6 komentara

  1. Te kuglice sladoleda nisam nikad volio.Volio sam ono tocenje sladoleda u kornet .

    Nisam zivio tvoje cudo napisano kao “Prica iz sjecanja”iako razumijem one oci “lutke” u vodoravnom polozaju.Dobro…trazio sam cudo nikad nepronadjeno.Sanjao i trcao maratone sa racionom.Evo Ti nesto iz ovog maratona.Znao sam ,itekako sam znao ,za skromnost ali mi ta skromnost nije gasila neskromnost zelja i ceznji. Tim i takovim sam imao svoja vlastita ostvarenja sna neskromnosti koja sam bastinio a nikad ih nisam mogao razumom objasniti.Ni danas nisam sto nisam bio kao djecak.Nisam! Iz iskustva sna grlim sanjare.

    Cvjecarka mila… onog cija si
    Teci svojim koritom da me u mimotijeku tokom imas kao I list obalnog raslinja I time me neces poreci kao sa “rjecitoscu”
    (Kukuruzovic)
    Dok zivim zivjeti cu sa scenskim o ljepoti makar zivio obnevidjen i mrakom pokopan.Sicusni primjer ovog ubjedjenja je i sljedece.

    Ruzica miruhi a miris joj ne mozes odrediti do da mu se divis kao prirodnom ekstratu.Nije bez povelikog bremena godina .Nista joj korijen ne moze,bar do sada,utrnuti.I nije kao ove vjestacke ruze koje ne mozes sacuvati ni dva dana kada ih namijenis za kucni sud.Kod/neizbrisiv kod /ove ruza traje.(h.d)

  2. Ova priča je kao šetnja kroz sjećanja ispunjena predivnim detaljima koji bude toplinu i nostalgiju. Muzika Balaševića dodatno oživljava atmosferu i emocije, čineći svaki trenutak posebnim i duboko emotivnim.
    Jako lijepo.

Komentariši