Mjesec maj je oduvijek bio mjesec matura. Ima li išta ljepše od te razigrane ljepote mladosti pune snova? Svoje mature se najviše sjećam po onom slatkom okusu uzbuđenja, skrivenom u jednoj ispijenoj čaši šampanjca, popijenoj više radi fola, jer eto, sad smo i mi zakoračili u veliki svijet odraslih. Sjećam se i topline u obrazima…
Jedan prijatelj iz svijeta sedme sile, sticajem okolnosti našao se u sudu Arizone, pa priča kako je svojim očima vidio scenu kao iz američkih filmova: zatvorenika sa lancima okovanim rukama i nogama. Kaže, zvecka li zvecka na sve strane dok su ga vodili hodnikom. Zvučna ilustracija pravde, reklo bi se. Još priča kako je u…
Ako znamo kolika je moć perspektive, jasno nam je da sve može izgledati drugačije ako se ona promijeni.Ono što je za jednog čovjeka spas, za drugog je očaj.Baš kao što kiša može pokvariti šetnju, ona je spas za žednu zemlju.Perspektiva nije samo ugao gledanja, već i zbir strahova, nadanja i iskustava. Ima jedan stari japanski…
Možete li zamisliti Sarajevo bez Baščaršije?Ja ne mogu. Malo je poznato da su Austro-Ugari, čim su zakoračili na naše prostore, imali velike planove: Baščaršiju su htjeli zamijeniti europskom, novom i modernom arhitekturom, po uzoru na njihove srednjoevropske gradove. Htjeli su ukloniti hanove, dućane i staru kaldrmu, i sve to zamijeniti širokim avenijama i reprezentativnim zdanjima….
„Prelijepo vam je ovdje, ni trunke negativne energije“, rekla je čim je stigla i duboko udahnula čisti zrak na našoj terasi. Onda je ispričala kako je, već drugi put kad se zatekla u Rimu, na samom ulazu u Koloseum osjetila strašno prisustvo smrti. Teška, sablasna energija, rekla je. Za razliku od brojnih turista koji bez…
U eri društvenih mreža, danas se više nego ikada mešetari s citatima izvađenim iz konteksta. I to ne bilo kakvim, nego pažljivo biranim, onima koji nas trebaju umotati u ružičasti celofan, da ne talasamo. Da se nasmiješimo i kliknemo “lajk”. Društvene mreže tako su postale riznica “filozofskih” instant mudrosti koje zvuče sjajno u trenutku, ali…
On me, bez po muke, kupi svojim šalama, kojima crta smijeh po mojim obrazima, od kojeg mi se stvaraju bore smijalice. Pa me onda obijesno zadirkuje, kako mi više nije osamnaest, kao da nije on kriv što se od njegovih fora nacrtala još jedna mala bora.
Kad se sin u subotu naveče vratio kući sa cjelodnevnog boravka u vikendici u okolini Sarajeva, u vlasništvu rodice njegovog kolege sa faksa, izgledao je prilično svježe i relaksirano. Odmah sa vrata mi je rekao da je glavna zasluga njegove dobre forme badminton kojeg su do iznemoglosti igrali nakon grill partija. Iako nisam baš lingvistički…
Drvo li si, pa ti korijen mrdnut’ ne da ni ka meni, ni od mene? Kamen li si, nit se runiš, nit se lomiš ni kad grmi, ni kad molim? Vjetar li si, dođeš, odeš nit’ mirisa, niti traga? Sjenka li si, tu si kada sunce sija, čim zahladi, tad te nema?
Kad je moj stariji brat otišao u onu armiju za koju tada nismo ni znali da je dušmanska, dedo je bar jednom mjesečno dolazio kod nas da napišemo pismo za njega, jer dedin rukopis, čudnovata mješavina ćirilice i latinice, bio je razumljiv samo njemu. Obično bi tada prvo zapalio lulu, napunjenu hercegovačkim mirisnim duhanom, malo…