Izlet

Za volanom je bila moja najbolja prijateljica, u autu je bila nesnosna vrućina, a sa CD-a je pjevala Elvira Rahić o Sarajevu ispod snijega kad je zavoljela nekog njega. Prošišali smo Vogošću, jedan dio općine Ilijaš, za pozdrav mahnuli Kantonu Sarajevo, prošli pokraj prekrasne Nišičke visoravni, Olova i napokon stigli na odredište – Kladanj.

O Kladnju sam znala najviše iz priča tetke mog sina koja je jedan dio djetinjstva provela u njemu kod nekih svojih rodjaka, uglavnom na rijeci Drinjači, podno Konjuh planine. Znala sam i za legendu o Djevojačkoj pećini koju mi je jednom ispričao jedan moj prijatelj, a vezanu za Kladanj prema kojoj je jedne večeri djevojka iz Kladnja ušla u pećinu koja se nalazila u okolini da bi dokazala svoju hrabrost nakon što je čula priču grupe mladića koji su se kladili da onoga ko donese vode sa izvora iz pećine čeka bogata nagrada. Nesretna djevojka je na sebi imala dugu haljinu, a svoju hrabrost morala je potvrditi zabadanjem vretena u unutrašnjosti pećine, pored bunara. Ušavši u pećinu, natočila je vodu, ali je nesmotreno zabila vrh vretena u donji dio haljine. Kada je krenula, tkanina ju je vraćala nazad, a kako je kružila priča da u pećini ima aveti, njoj je od straha otkazalo srce. Ujutro je pronađena mrtva, a od tog događaja ova pećina je prozvana Djevojačkom.
Sve ovo sam pričala prijateljici dok smo sjedili za jednim od stolova pod velikom tendom, tik uz rijeku Drinjaču, uživajući u ukusnim minijaturnim zvrkovima bureka ispod sača iz pekare preko puta zbog kojih su mnogi putnici koji su išli za Tuzlu i dalje, baš na ovom mjestu pravili pauzu, a nas dvije odlučile da nedeljni dan iskoristimo da se malo provozamo i ukusno ručamo baš ovdje. Za ovo mjesto sam znala od ranije, jer smo prošlih ljeta znali praviti porodične izlete i svraćati na slasne burečiće.


U jednom trenutku dok smo uživale u ukusnoj hrani i laganom ljetnjem povjetarcu koji je dolazio sa Drinjače čiji su se talasi povremeno uzdizali i zapljuskivali obale sa bujnom vegetacijom, na proširenju puta, tik uz pekaru, zaustavio se blistavo bijeli luksuzni automobil, a iz njega su izišle dvije djevojke i muškarac i žurno prelazeći cestu uputile se prema tendi ispod koje smo sjedile. Sjeli su odmah pored nas. Djevojke su bile moderno obučene, vjerovatno u ranim tridesetim, a muškarac je mogao imati četrdesetak godina. Muškarac je nekoliko puta ponovio kako nikad ne jede dok vozi, ali da će pristati da nešto malo pojede samo zbog njih dvije.
Stvarno nisam htjela da budem nekulturna, ali, kako je sjedio odmah do mene, nikako mi nije moglo promaknuti da vidim kako je s apetitom smazao nešto manje od cijelog kilograma zvrkova burečića, a kad je trebalo platiti mirno je ponovio da nikad ne jede dok vozi i da nema keša.

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

8 komentara

  1. Taj muskic sa dvije zene me podsjeca na blogerasa koji pise ipod “princeva perverzija”
    Zna li ga Vase Visocanstvo?
    Ma koliko zena bila pojmljena kao uzrok ljudskog grijeha slobodan sam izjaviti:
    _Njeno velicanstvo je sadrzina nepojmljive civilizacijske hrabrosti dok prti svoju karmu iz te sehare hrabrosti,generiranoj ljubavi doma i poroda ,svojom suzom u njenom bi rodjenom itd..
    Ta djevojka o kojoj pricas je doslovno bosanska zena koja je to kroz povijest Bosne i njenog stradanja u genocidu 1992-1995 godine dokazala nauici zdravog razuma.
    Neka joj je vjecna zahvalnost …ljudska i Allahova koji je njen Nadredjeni.

    Pomenuo sam genocid nad tom bosanskom zenom a Ti i smrt bosanske djevojke u MRACNOJ PECINI da ovdje ulogovao stihove velikana pisane rijeci :sta je covjek davnine,jucasnji,danasnji i ,bez sumnje,sutrasnji.

    Halid Dizdarevic
    4 min ·
    Podijeljeno s publikom Javno
    “Umornom od svega u smrt mi se žuri…”: Ovo su stihovi koji su stari tačno 410 godina!
    Pisac je kivan na društvo, pa izlaže sve ono zbog čega tuguje. On kritikuje opštu nepravdu života, društveni nemoral i vlast koja ugnjetava.
    “Sonet 66”, Vilijam Šekspir
    Umornom od svega u smrt mi se žuri,
    Jer videh zaslužnog kako bedno prosi,
    I nitkova što bogato se kinđuri,
    I odanost kako poniženja snosi,
    I zlatna odličja o pogrešnom vratu
    I savršenstvo u blatnom beščašću,
    I device silom predate razvratu
    I snagu straćenu nesposobnom vlašću,
    I umetnost kojoj moćnik uzde stavlja
    I zločince kako vladaju dobrotom,
    I mračnjaštvo kako mudrošću upravlja,
    I kako iskrenost brkaju s prostotom:
    Skrhan, spokojnoj smrti ću se dati.
    Od nje me tek ljubav može sačuvati.”<<(SWiliiiam Shakespeare pisao prije 450 godina.Tako kazu izvori)
    Preveo : Stevan Raičković

Komentariši