Raj na zemlji

Preksinoć muževa sestra stigla sa Sejšela gdje se njena kćerka, stjuardesa, vjenčala za mladog i markantnog pilota Jordanca.

Svratila kod mene predveče da mi uruči sitne poklone. Dobih prekrasan poklon sa vjenčanja, kupljen u Amanu od mladoženjine majke – dva zaljubljena labuda izrađena od blistavog kristala elegantno upakovana sa kaligrafski ispisanim imenima mladenaca.
Dobila sam i nezaobilazni magnet za frižider sa Sejšela. Uz motive mora i palmi, na njemu pričvrščena minijaturna staklena boca, a u njoj sitna zrnca pijeska i nekoliko jako malih školjki sa neke od plaža na ovim prekrasnim otocima. Tek da i ja osjetim šmek te glamurozne turističke destinacije. Bilo je još slatkih sitnica, bukvalno slatkih minijaturnih čokoladica u zlatnožutoj ambalaži sa vjenčanja, kao i čudnovatih slanih grickalica za koje je teško utvrditi šta su, osim što su vrhunski ukusne.

-Pričaj mi o Sejšelima, – kažem joj.

-Ma pusti, bijeda do bola, – odgovora.

-Ne kontam. Zar je moguć toliki kontrast luksuza i siromaštva? – pitam zbunjeno.

-Sejšeli su prelijepi, to je tačno – kaže, – plaže nevjerovatne, more kristalno čisto, bungalovi, vile, usluga, hrana i svi ostali sadržaji kao iz bajke…ali čim makneš korak iz tih turističkih staza vidiš pravi život lokalaca. Oni koji nešto bolje žive su zaposleni u turizmu, a ostalo je prava bijeda, jedva sastavljaju kraj sa krajem, troškovi života veliki jer se mnogo toga mora uvoziti, ekonomske mogućnosti ograničene, prihodi nesigurni..
-Stvarno nisam znala da je tako – priznah, – uvijek sam mislila da su Sejšeli raj na zemlji.

-Pa i jesu, ali samo ako si turist.

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

2 komentara

Komentariši