Iznova

Iznova učim da slušam šapat Zemlje i kišu što nježno grli polja rukama golim sadim sjeme čekajuć’ vjetar da donese ptice sa juga da slušam im pjesmu posred perivoja. I slušam rijeku modru što huči, izvore skrivene što klobučaju, rukama golim čistim od blata njihove bistre oči u nebo vedro da gledaju. I u njima…

Nastavi čitanje →

Iskustva na vlastitoj koži – lekcije ili ne?

Najbolje znanje se stiče učenjem na vlastitoj koži, odnosno iskustvu, jer ono što osjetimo do srži, što nas zaboli ili obraduje, ostaje urezano dublje od bilo koje teorije. Riječi drugih mogu biti smjernice, ali tek kad sami padnemo i ustanemo, tek kada osjetimo težinu i ljepotu svojih izbora, znamo šta zaista znači učiti.No, da li…

Nastavi čitanje →

U potrazi za knjigom – oživljen duh Sarajke

U potrazi za knjigom “Sarajevo četiri godišnja doba”, našeg akademika Dževada Karahasana u kojoj se bavi Sarajevom iz jedne pomalo neobične perspektive objašnjavajući grad, opisujući mahale, čaršiju i avlije, parkove i groblja i gastronomsku kulturu, a sve s ciljem da bi na taj način prikazao grad u kojem se ogleda cijela BiH, negdje iz misli…

Nastavi čitanje →

Osmijehom

Osmijehom svojim Suncu si se zamjerio, pa ono bijesno za oblak tamni se skrilo, k'o dijete se durilo a onda ga od ljutnje cijelog protreslo i na te poslalo kapi kiše da sjaj osmijeha tvog se izbriše. Ali, gle, od kapi kiše biserne đerdane si nanizao i u njih osmijehe skrivao; otuda biseri imaju tako…

Nastavi čitanje →

Kad nježnost ustupi mjesto nasilju

Nekako je postalo uobičajeno da se počinitelji zločina nad ljudskim životima vežu za muškarce, pa se otuda, kada žena počini takav zločin, on čini stravičnijim, jer uz žene obično vezujemo nježnost, empatiju, brižnost i majčinsku ulogu. Kada neka žena pređe tu nevidljivu granicu, čin nasilja poprima gotovo mitološku dimenziju, kao da je prekršila neki nepisani…

Nastavi čitanje →