Lenčica

Moja Lenčica, usvojeno sivo mače koje sam prvobitno planirala udomiti kod nekog od blogera, pa mi na kraju osvojila srce i postala moja nova ljubimica, već pokazuje da je mačka sa stavom. Kako je naša avlija sastavljena od dva dijela, pri čemu jedan dio čini prostrana terasa na koju se izlazi sa sprata kuće, a drugi, donji dio je onaj kojim se sa sprata spušta niz tačno dvanaest ograđenih i natkrivenih stepenica, koji gleda na samu ulicu, Lenčici je pošlo za rukom da za samo pet dana boravka kod nas uzme kontrolu u svoje šapice i sa atraktivne lokacije na terasi protjera našeg mačora, starosjedioca Hansa, koji se sada vija po donjem, od automobila sa ulice bučnom i prašnjavom dijelu avlije.
Ponekad je Lenčici malo dominacije na osvojenom teritoriju, pa se spusti u donji dio avlije i iz čista mira zaleti prema Hansu koji spava sklupčan u hladu male višnje koja gleda na ulicu, pa svojim cijelim malim tijelom skoči na njega, na šta Hans ljutito zareži.
Ali, kako je Hans u trećem mačijem životnom dobu, što će reći da je pametniji i mudriji, ubrzo odustane od ljutnje pa mirno odšeta na drugi kraj donjeg dijela avlije i zaustavi se obično u hladovini ispod nadstrešnice garaže. Reklo bi se – pravi filozof u egzilu.
Kupila ja neki dan novi otirač za obuću, lijep komad “tepiha” u crvenoj boji i stavila ga ispred ulaznih vrata.
Malo poslije izlazim iz kuće. Moja Lenčica zauzela svoju omiljenu pozu na, ni manje, ni više, nego baš na crvenom tepihu.
Nisam mogla izdržati. Nasmijah se naglas. Bilo je očigledno da je zvijezda rođena!😊

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

4 komentara

Komentariši