Najljepši zvuk koji može čovjeka probuditi je cvrkut ptica. Nestvaran, umilan, tako ujednačen poj koji se zapliće među posljednje tamne sjene noći koja lagano umire pred nadolazećim suncem.
No, jutros sam taj prelijepi cvrkut dočekala budna, jer prosto, kao većina Bosanaca nisam ni spavala.
I nekako mi se učinilo da taj nestvarni koncert nije bio samo pozdrav novom danu, nego i duboki naklon našim momcima koji su nas posljednjih sedmica podsjetili koliko jedna reprezentacija može učiniti za svoj narod.
I nema nikakve veze šta je na kraju utakmice pisalo na stadionskom semaforu. Velike priče se ne pišu samo brojevima, one se pišu srcem i ponosom koji se probudi u milionima onih koji gledaju.
Što se mene tiče vi ste SVJETSKI ŠAMPIONI!
Hvala vam što ste nam vratili dostojanstvo i nadu. Hvala vam za svu proteklu beskrajnu radost koja je spajala ljude i grijala srca. Hvala vam što nas je svijet konačno vidio nekim drugim, ljepšim očima.
Hvala vam od srca što ste nas budne probudili!
