Bio je dosta stariji od nje. Ona studentica na trećoj godini, a on profesor na katedri za historiju. Sa bivšom ženom je odavno pokidao sve veze. Zapravo, jedina veza bila je njegova ćerka koja je bila njena vršnjakinja.
Uprkos razlici u godinama njihova ljubav se razvijala kao najljepša priča u vlastitom svemiru. Obožavala ga je i osjećala se beskrajno sigurno sa njim. On je bio strastven muškarac i strast unosio u sve. Upijala je svaku njegovu riječ dok je prenosio znanje svojim studentima, a onda bi tu strast pretakao u njihovu vezu u njihovoj maloj podstanarskoj sobi koju je za njih dvoje iznajmio.
Jednog dana desilo se nešto što i nije bilo očekivano. Bar ne još. Otkrila je da je ostala u drugom stanju. Bićem joj je prostrujala neopisiva radost jer je nosila njegovo dijete. Odlučila je da u čast toga pripremi njegove omiljene krofne.
Kao i obično došao je oko pet .
-Ljubavi, šta ovako lijepo miriše,- povikao je sa vrata
-Nešto što najviše voliš,- rekla je ozareno dok je stajala na vratima hodnika.
-Ima li neki razlog pa je moja mala tako vrijedna bila?- prišao joj je i dotako usnama njene.
-Dođi,- uhvatila ga za ruku i povela u trpezariju.
Na stolu je bila zdjela sa rumenim krofnama.
-Nisi se morala truditi, ali hvala ti ljubavi,- nasmiješio joj se dok je sjedao za sto,
Ona je sjela preko puta, gledajući ga s ljubavlju dok je uživao u svakom zalogaju.
-Dakle, šta je razlog ovom divnom iznenađenju?- upitao je sa osmijehom.
Prvo operi ruke, pa idemo u dnevnu. Imam nešto važno da ti kažem.
Osjetio je ozbiljnost u njenom glasu.
– Reci ljubavi,- sjeo je na trosjed kraj nje.
– Očekujem tvoje dijete,- napokon reče.
Njegove oči su zastale na trenutak. Smjela se kladiti da su se na tren ovlažile.
-Ti si trudna?-pitao je pokušavajući zadržati emocije.
Ona je samo klimnula glavom.
Snažno ju je zagrlio.
-Ljubavi, ovo je najljepša vijest koju sam čuo.
Njegove ruke, koje su obavijale njen stomak, bile su nježne i pažljive, kao da su prepoznavale svaku tajnu tog malenog života unutar nje. Nisu postojale riječi koje bi mogle potpuno izraziti tu radost.
Onda se njegova ruka zaustavila na njenoj ružičastoj majici.
-Šta misliš, je l se može već čuti srce?-smiješio se.
-Zavisi čime slušaš. Srcem se čuje,- kaže mu ona dok joj oči blistaju.
– Tam, tam, tam, – oponašao je kucanje srca malog bića u njoj.
Ona ga nježno pogleda, a osmijeh joj je odavao istinsku sreću.
-Zamisli, stvaramo život zajedno.
On se nagnu prema njoj i nježno je poljubi u čelo.
A onda gledajući njihovu malu podstanarsku sobu u sebi je izgovorio:
– Nek nam Bog pomogne.
Njegova bivša žena mu je uzela stan i sve što je vrijedilo u njemu.
Pogledala ga je, kao da je znala i prošaptala:
– Ljubavi, zajedno ćemo proći sve.
Bili su svjesni izazova koji je pred njima, ali radost zbog novog života koji je stvorila njihova ljubav nadmašivala je sve njihove
strahove.
Traš priča, čuj žena mu uzela stan, boje se kako će preživjet
Traš komentar.
Ako ste vi toliko sretni i bogati da ne možete razumjeti probleme ljudi koji nemaju ništa, onda je to vaš problem.
Treš je priča. Spetljala se sa profesorom i još oženjenim čovjekom… To nije ljubavna priča, to je zabluda
Gdje ste vi pročitali da je on bio oženjen kad je stupio u vezu sa studenticom?
Preporučujem vam pažljivije čitanje prije komentarisanja.
Hvala.
Čujte, i sama sam prosvjetni radnik. Nije etično da prof budu u vezi sa svojim studentima, to prvo bode oči, pogotovo sa profesorom na prwdmetu koji sluša i koji će da polaže. Drugo, naredni put konstruišite priču tako da ne odaje utisak da je oženjen 😉 nije sve do čitalaca, dosta je i do toga na koji način se priča ispriča. Lp
Zamislite, kolegice, i ja sam nekim slučajem prosvjetni radnik.
Cilj moje priče upravo je bio opisati zabranjenu ljubav. Zašto?
Nije li fascinantno kako društvo kritizira nekonvencionalne veze, dok u isto vrijeme gmiže za onim “zabranjenim voćem”? Zar ne volimo čitati o Romeu i Juliji, Tristan i Izoldi, čak i Edwardu i Belli (iako, o tom bi se moglo diskutirati)? Evo vam za vas: moja priča je samo ogledalo društvenih hipokrizja, a zabranjena ljubav je začin koji čini priču ukusnijom. Hvala Vam što ste to prepoznali!”