Ajla je imala sreću da se po završetku fakulteta zaposli u Domu zdravlja u svom rodnom gradu.
Radila je na odjeljenju za Internu medicinu na mjestu medicinske sestre. Iako su kružile priče da je do posla došla preko nekih porodičnih veza, maksimalno se trudila da svoj posao obavlja profesionalno, možda upravo da zaustavi zle jezike. Na istom odjeljenju bio je zaposlen i Elvir, medicinski tehničar nešto stariji od Ajle. Od samog njenog dolaska na odjeljenje, zapeo mu je pogled za nju. Visoka brineta u bijelom mantilu, sa očima boje kestena, izuzetno zgodna, a uz to uvijek nasmijana i pozitivna učinila je da je Elvir jedva čekao pauze na poslu kad bi zajedno pili kafu i razgovarali svakodnevnm stvarima.
Kako je vrijeme prolazilo on i Ajla postajali su sve bliskiji.
Sve češće mu se povjeravala, pričajući mu kako čuje da je iza leđa ogovaraju zbog sumnjivog načina dolaska do posla.
Pričala mu je i o bratu koji je bio razveden i imao malu djevojčicu kojoj je ona bila tetka i beskrajno je voljela.
Često je pominjala i bivšeg momka i razloge zbog kojih nisu više zajedno.
Elvir ju je pažljivo slušao trudeći se da pronađe prave riječi i uvijek bio tu za nju.
Jednog dana poslije posla predložio joj je da svrate na kafu i već unapred smišljao kako da započne temu kojom bi joj stavio do znanja da prema njoj osjeća nešto više od prijateljstva.
-Znaš, Ajla, možda bi ti i ja trebali da se više družimo,- počeo je
pomalo nesigurno dok je spuštao šolju sa kafom na sto. Sjedili su u ugodnom kafiću koji je bio ispunjen laganom muzikom.
Ajla se nasmiješila.
-Pa evo družimo se,- rekla je praveći se da ne shvata značenje njegovih riječi.
Primjetila je ona odavno da se dopada Elviru i bojala se ovog trenutka. Znala je da će jednom doći vrijeme kad će mu morati reći da ga voli ali samo kao prijatelja. I zato je sad nabacila blesavu
facu i pretvarala se da ništa ne razumije.
Elvir se malo nakašljao.
-Znaš, Ajla, mislio sam na nešto više od običnog prijateljstva – dodao je, gledajući je pravo u oči.
Ajla je osjetila kako joj srce ubrzano kuca. Nije željela da povrijedi Elvira. Pokušavala je pronaći prave riječi.
-Kako da ti ovo kažem, Elvire, ti si meni mnogo drag, ali…- počela je da zamuckuje.
– Razumijem, voliš me kao prijatelja -Evir je shvatio i nasmiješio se uprkos razočarenju,- htio sam ti samo iskreno reći svoja osjećanja.
Neko vrijeme su šutili. Atmosfera je bila pomalo napeta. Iako su se oboje trudili da razgovor prebace na neke laganije teme, Elviru je ostao gorak ukus na usnama. Ni Ajla se nije bolje osjećala. Elvira je mnogo voljela i bilo ju je strah da ga je sad izgubila i kao prijatelja.
Otada je prošlo tri mjeseca. Oboje su se pravili kao da se nikad nije desila ta kafa. Elvir se trudio da više nikad ničim ne pokaže da prema Ajli osjeća nešto više od prijateljstva. Nastavili su sa uobičajenim poslom. kako su radili na istom odjeljenju i dalje su zajedno provodili pauze, zajedno pili kafe, razgovarali o svakodnevnim stvarima, pacijentima.
A, onda savim neočekivano, jednog jutra Elvir je na posao došao u društvu simpatične plavuše. Ajla ih je začuđeno pogledala.
– Došao sam samo da uzmem nešto iz svog ormarića pa idemo.
Ah, da. Ajla da ti predstavim svoju vjerenicu, -kao uzgred rekao je.
-Šališ se?- Ajla je bila u šoku. Do jučer je bio zaljubljen u nju, a sad je već i vjerenica tu.
-Nisam bio nikada ozbiljniji, – mirno je rekao Elvir.
Ajla je u trenutku osjetila neku vrstu hladnoće koja je obuzela njeno srce. Znala je da je trebala da se raduje jer je njen prijatelj konačno imao nekog ko će ga voljeti onako kako ona nije mogla, no ni samoj joj nije bilo jasno otkud takva njena reakcija.
Pogledala je Elvira i njegovu vjerenicu s nevjericom, trudeći se da sakrije svoje prave emocije.
Čestitam vam! – napokon je rekla.
Elvir je izgledao sretno, a njegova vjerenica je veselo mahnula Ajli.
-Drago mi je što te konačno upoznajem,-Elvir mi je mnogo pričao o tebi – rekla je Elvirova vjerenica s osmijehom.
Ajla je blijedo gledala u nju.
– Ćao Ajla! Idemo ljubavi, -Elvir je iz ormarića izvadio neke papire, prebacio ruku preko ramena vjerenice, spustio jedan poljubac na obraz a potom su napustili odjeljenje.
Ajla je ostala sjedeći na stolici, preplavljena mješavinom tuge, iznenađenja i neobjašnjivog gubitka. Njene emocije bile su u neredu. Šta se to sa njom dešava? Elvir je njen prijatelj. Nije valjda ljubomorna? Milion pitanja su se rojila po njenoj glavi.
Prolazilo je vrijeme. Između nje i Elvira sve više je rasla neka čudna napetost.
Elvirova vjerenica često je svraćala kod Elvira po završetku radnog vremena. Kada bi se događalo da je Ajla bila u blizini, Elvir je koristio priliku da svojoj vjerenici uputi neku nježnost. Bilo da joj kaže neku nježnu riječ, pomiluje je po kosi, dotakne usnama obraz.
Ajla nije bila glupa, znala je da to radi namjerno njoj, no uprkos tome postajala je sve ljubomornija, mada se trudila da to ne pokaže.
Jednog dana, dok je unosila administrativne podatke vezane za pacijente u kompjuter odjednom se nešto čudno desilo sa njenim desktopom. Tabele koju su bile tu do maločas su nestale. Pokušala je da ih pronađe, no, nije joj polazilo za rukom. Kako je bio skoro kraj radnog vremena a na odjeljenju bili samo njih dvoje Ajla je zamolila Elvira da pogleda o čemu se radi.
-Šta si sad pokvarila?- našalio se Elvir i sjeo pored nje za kompjuter.
U nekoliko klikova pronašao je zagubljene fajlove.
-To je to,- rekao je pobjedonosno. Ajla je krenula rukom da uzme miša i nastavi sa radom, kad li odjednom Elvirova ruka nježno poklopi njenu. Osjetila je njenu toplinu.
– Ostavi to za sutra, ioanko je skoro kraj radnog vremena, – rekao je Elvir nježnim glasom.
Pogledao ju je pravo u oči.
Ajla ga je gledala , osjećajući čudnu napetost između njih. Nije znala kako da reaguje.
Njegova ruka je i dalje bila na njenoj. Osjećala je da se njen puls ubrzao.
U sljedećem trenutke osjetila je Elvirove usne na svojima. Ljubio ju je polako i nježno, a toplina je obuzimala njeno cijelo biće. Učinilo joj se kao da je trajalo cijelu vječnost, prije nego što se osvijestila i odgurnula ga.
-Elvire, ne smijemo ovo raditi. Ti imaš vjerenicu…
Elvir ju je samo pogledao i nasmijao se.
– Ajla, moram ti otkriti tajnu. Moja vjerenica je zapravo moja prijateljica iz djetinjstva. Pristala je da mi učini uslugu i da odglumi vjerenicu kako bi stvorili ovu situaciju. I, čini se, da je upalilo.
Ajla je bila zapanjena. Osjetila je istovremeno i olakšanje i radost i šok, ali je bila i pomalo ljuta što joj je sve priredio.
-To samo tebi može pasti na pamet. Ubit ću te bolan,- rekla je glumeći ljutnju, a u srcu je rasla neopisiva nježnost za njega.
Konačno je shvatila. Ljubav je to.
