Sinoć, otprilike dvije-tri sekunde prije nego će uslijediti zemljotres, moj mobitel zapišta
i dođe mi upozorenje za zemljotres. Ja onako sva sluđena, kako nisam navikla na
moderne androide, zovem sina da mi pojasni što to bi. Sve kontam, netko se zeza
sa mnom, kad gle, trosjed na kojem sam bila dobro se zatrese. Na svu sreću, trajalo
je kratko, a ja se pitam što sam ja tako upozorena mogla uraditi za dvije sekunde sem
da se još više uplašim?Ili eventualno da se sa svojima oprostim i kažem – Vidimo se tamo.
I to sve pred Novu godinu.
Jutros čitam objave prijatelja na Facebooku, sve se crveni od Djeda Mrazeva. Taman
sam se obradovala da s nečim lijepim ispratim zadnji dan u staroj godini, kad imam šta
vidjeti. Jedna moja prijateljica objavila je sliku nekog prilično ružnog Djeda Mraza, a ispod
napisala: “Ovaj Djeda Mraz je mojoj kćerki opsovao oca jer je dva puta uzela bombonu.”
A stvarno sam htjela napisati nešto lijepo za Novu godinu.
Tješi me jedino da ima još dana, pa imam pravo da vas “zatrpam” s još jednim postom danas. 
Sretna vam Nova 2024. godina.
