Novogodišnja noć

Bilo je tačno pet minuta poslije ponoći. Neki su još uvijek jedni drugima čestitali dolazak Nove godine,
a neki veselo čavrljali ispraćajući staru godinu. Svjetlucave toalete su bila svuda uokolo, pio se šampanjac,
a dvoranom je odjekivala valcerska muzika. Mladi parovi su plesali, neki su stajali sa strane i posmatrali
večernje toalete.
Ajana je sjedila u haljini koja ju je pomalo stezala. Bila je umorna od proteklih pretprazničnih dana u kojima
je imala pune ruke posla oko izdavanja svog novog romana. No, sad je došlo vrijeme za opuštanje i uživanje
u magiji Nove godine.
-Ne plešete večeras,- upitao ju je nepoznat muški glas.
-Nažalost, ne znam plesati,- Ajana je pomalo postiđeno rekla, a onda digla svoj pogled. Na svoje ogromno
iznenađenje susrela se sa dva prelijepa smeđa oka koja su joj bila nevjerovatno poznata.
-Šteta. Baš bih volio zaplesati s tobom na ovu valcersku muziku,- nasmiješio se.
-Sanjine?- Ajana nije mogla da vjeruje svojim očima.
Pred njom je stajao čovjek o kojem je mjesecima sanjala.
Sve je počelo kada je došla na ideju da piše roman o čovjeku koji je nepravedno osuđen i zatvoren na izdržavanje
kazne. Kako bi sve bilo vjerodostojnije, uz pomoć jednog prijatelja saznala je za Sanjina i ostvarila sa njim kontakt
i putem njegovih poruka saznavala o njemu i njegovom životu. U početku je bilo sve vrlo “poslovno”, no kako je
vrijeme prolazilo njihov odnos se mijenjao i postajao jako blizak. Pisali su jedno drugom o svemu, snovima, nadama,
strahovima. O svakodnevnim stvarima, sitnicama koje su im život značile, planovima. O nježnosti koja se među
njima rodila. Kako je Sanjin bio politički zatvorenik, Ajana nije smjela da ga posjeti jer su bila takva pravila, pa sve
što su imali jedno od drugoga bila je po jedna slika, milion razmijenjenih poruka i još toliko neispunjenih snova.
Ajana je zadrhtala od uzbuđenja i iznenađenja. Gledala je u Sanjina, čovjeka s kojim je dijelila svoje najintimnije misli,
koji je postojao samo u virtualnom svijetu njihove prepiske a sada je stajao ispred nje u toj prekrasnoj dvorani, spreman
da za njih stvori stvarnost iz njihovih sanjarenja.
-Otkud ti,- jedva je prozborila od sreće.
-Dokazalo se da sam nevin. Pušten sam,- Sanjin ju je ushićeno gledao, a onda joj prišao.- mnogo si ljepša nego na slici.
Ajana je ustala i pružila ruke prema njemu. Sanjin ju je snažno zagrlio.
Dok su se držali u čvrstom zagrljaju, Ajana je mogla osjetiti toplinu Sanjinovog tijela. Onda ju je lagano odmaknuo od sebe,
držeći je i dalje za ruke, i nasmiješio se gledajući je u oči.
-Nisam mogao vjerovati kad su mi rekli da sam slobodan. Prva stvar koju sam poželio bilo je ovo – da te vidim.
Ajana je osjetila kako joj srce ubrzano kuca od sreće.
-Ovo je najljepša želja koju sam mogla poželjeti u novogodišnjoj noći.
U pozadini je i dalje svirala nježna valcerska muzika.
Stajali su jedno uz drugo. Ajana se topila u Sanjinovom pogledu dok ju je on držao za ruku.
-A da ipak zaplešemo, ja ću te voditi,- šapnuo je Sanjin i usnama dotakao njenu kosu.
Krenuli su prema podijumu. U sigurnim Sanjinovim rukama, sa sretnim osmijehom na licu Ajana zakoračila u Novu godinu.

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

Komentariši