Sjedimo neki dan na kahvi muževa sestra i ja. Pričamo o vjenčanju njene kćerke. Mala u Dohi, stjuardesa, upoznala Jordanca, pilota u istoj aviokompaniji u kojoj radi i ona pa se naumili vjenčati, ni manje ni više nego na Sejšelima. Može se, ima se, hvala Bogu.
Kaže mi: – Ma najgore mi zbog cipela. Vjenčanje zakazano na plaži, a ima od hotela dotle podosta. A znaš mene i moju štiklu.
-Pa, ništa izuj cipele, pa bosa, do tamo, – ja praktična.
-Ma, gdje ću to? – zadeverala se baš.
Javlja mi se danas sa Sejšela. Stigli svi rano jutros. Vjenčanje sutra. Danas užasna vrućina, vlaga, veli.
– Idi u more, – kažem joj.
– Ma, gdje ću bona, sramota me na plažu, sestra i majka od budućeg zeta u burkinijima, baš mi se ne da.
Kaže, kad prodje vjenčanje potražiće kakvu uvalu, pobjeći od svih pa se iskupati.
-Nego, šta ćeš sa štiklom? – pitam je.
-E moja ti – kaže mi, – od Sarajeva do Dohe letjeli pet sati, na aerodromu čekali sedam sati, pa onda let do Sejšela. Noge mi otekle k'o somuni. Ubij ti mene ako ja cipele ikako obujem. ?
Neki problemi se riješe sami?
Tačno tako ?
Od one pričice o Bajramu, ne mogu znati jeli opisuješ stvarne događaje ili je u pitanju tvoja mašta, ali nije ni važno, zar ne? Važno da je zanimljivo!
Sve priče na bloggeru koje sam napisala u prvom licu su napisane na osnovu istinitog dogadjaja, tj. istiniti su doživljaji, moja sjećanja ili ono što mi se dogadja sada, pa meni sve to merak uobličiti u priču.
Ne znam tačno na koju bajramsku priču misliš, pa ti je ona nešto “sumnjiva”, pojma nemam zašto.
A one početne, ljubavne, kako ih ja iz zezanja zovem “vikend” priče, pisane u trećem licu su izmišljene. To je bio kao moj promašeni pokušaj spisateljice ? I da znaš da ti nikad nisam zaboravila ono kad sam tek došla na blogger, a ti me baš oplela. ?
hahaha…merak je razlog za tvoj prefinjeni korak basamcima ljudskih Tvrdjava kojima pronalazis nepronadzeno a dunjalucko.Grlim ti merak .
Sto se tice sestre i sestricne …zamrseni su putevi zemaljski covjeku namijenjeni.Ko ih mrsi tajna je velika.Covjeku je da vjeruje kako ima izbor puta.Neka im je blagoslovljen izbor.Amin!.
@ okno
drago mi je da vam je moje pisanje izazvalo dobro raspoloženje.
Hvala mnogo na lijepim željama za sestričnu. Ima brige, jer daljina je i drugačija je kultura u koju odlazi, ali daće Bog da bude sve dobro.
A ne baš bajramska, nego iftarska, gdje si opisivala sva najljepša bosansa jela, a netko te upozorio da je to nije skromno (ili nešto tako), pa si ti napisala kasnije da je to vještina pisca da opiše najljepša jela, parafraziram. Ne mogu se baš sjetit kako je točno glasio odgovor.
Aa, znam to. Znam o kojoj priči je riječ. Znam i ko je napisao “upozorenje”.
Iftar se stvarno desio, i sve uz njeg, a naglašavnaje licentia poetice što se tiče trpeze je bio dobar način da uzvratim na ničim izazvan “neprijateljski upad” na moj blog.
Uredu, drago mi je da si mi razjasnila. U svakom slučaju tvoje mi priče uvijek izgledaju istinite o drago mi je da mi je otklonjena ta nedoumica.
Bas danas gledam slike Sejšela. Ono kad se nasekiras pogledas gdje su na mapi svijeta, ili jos bolje pogledas kako je Bora Bora jos vise daleko od svega, i kontas samo tamo da odem pobjego bih od svih sekiracija
Pa jeste, super je to.
Pa još kod ove moje rodjake, vjenčanje, romantika, ovo, ono…
Samo, skupo brate. Nije to za svačiji džep.
-E moja ti – kaže mi, – od Sarajeva do Dohe letjeli pet sati, na aerodromu čekali sedam sati, pa onda let do Sejšela. Noge mi otekle k'o somuni. Ubij ti mene ako ja cipele ikako obujem. ?
Ovaj dio Hahhah? hvala ti na svemu što s nama dijeliš i što mi izmamiš ne samo osmijeh već smijeh.
Ma OK, ja to radim u stvari radi sebe, jer sam jako sretna kad mogu usrećiti i nasmijati nekog drugoga?
Slušaj, jutros smo se čule ponovo, kaže, noge malo bolje, al na Sejšelima kiša, a vjenčanje na plaži… to izgleda samo kad krene haha…al, ima još do 15 sati kad je zakazano. ?
@ Laura
Ma sve je OK. 🙂
Hvala Bogu što su noge bolje. ? Aaa joj baš je krenulo. ? Hahahha nadam se da je sve prošlo kako treba. ❤️