Na današnji dan, 29.08.1189. godine napisana je Povelja Kulina bana, pisana na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Povelja Kulina bana je prvi poznati pisani dokument pisan na bosanskom jeziku i kao takav zaslužuje pažnju kako jezikoslovaca, tako i historičara. Njen značaj ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika. Iz njenog sadržaja jasno se može uočiti činjenica da je Bosna već u 12. stoljeću imala uređenu državu i instituciju suverenog vladara, mada o tome postoje dokazi i iz 10. stoljeća.
Zanimljivo je da se u sedmici kada se obilježava godišnjica dokumenta koji svjedoči o bosanskoj pismenosti, dogodilo zatvaranje, a onda, pod pritiskom javnosti, otvaranje NUB-a BiH.
Podsjećanja radi NUB BiH nije samo obična biblioteka za pozajmljivanje knjiga; ona ima funkciju središnjeg arhiva bosanskohercegovačke pismenosti, svih knjižnih i serijskih publikacija koje su se objavljivale i objavljuju u našoj zemlji, i kao takva, ona je i naučna i kulturna ustanova prvog reda i nulte kategorije. Ona je fundamentalna institucija našeg kulturnog pamćenja; bez nje bismo bili odsječeni od svog naslijeđa, otkinuti od svoje prošlosti, ali i od svoje budućnosti: ona je neka vrsta centralnog nervnog sistema ili krvotoka naše kulture. Ukoliko ova institucija prestane s radom, naša zemlja će se u kulturalnom smislu vratiti u predmoderno doba arhaične plemenske zajednice.
Shodno svemu, da se kojim slučajem produžila agonija NUB-a, bilo bi to svojevrsno zamiranje bosanske pismenosti.
No, vratimo se Povelji Kulina bana čiji se originalni primjerak nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Peterburgu, dok su dva prijepisa pohranjena u Dubrovniku.
Iako bi bilo jako važno za našu državu, kada bi se mogli stvoriti uslovi za “povratak” povelje u zemlju kojoj i pripada, treba imati na umu da se svii dokumenti koji su svjedočili o historiji Bosne i bosanskog jezika koji su se uspjeli spasiti iz sarajevske Vijećnice tokom rata, danas čuvaju u neadekvatnim uvjetima, u zgradi u kojoj je do jučer prijetilo isključenje el. energije, pa je iz toga razloga možda i bolje što se tako važan dokument, poput Povelje Kulina bana čuva izvan Bosne i Hercegovine, jer su vjerovatno ispoštovani svi uvjeti i standardi čuvanja i zaštite arhivske građe.
“U ime oca i sina i svetog duha.
Ja, ban bosanski Kulin, obećavam…”
Da.
Interesantna je još jedna važna činjenica o kojoj svjedoči ova povelja, a to je postojanje pisarske kancelarije na banovom dvoru, što dokazuje dugu tradiciju pismenosti na bosanskom tlu, a često se kultura (a ponekad i kulturni nivo) jednog naroda veže upravo za početke pismenosti kod tog naroda.