Danas se obilježava Međunarodni dan pismenosti. Pismenost, u najširem smislu, ne znači samo poznavanje slova i čitanje, već i sposobnost da se razumiju tekstovi te da se njome komunicira na način koji izražava vlastitu realnost i identitet. Pismenom osobom smatra se osoba koja može s razumijevanjem pročitati i napisati kratak, jednostavan sastav o svome svakidašnjem životu, bez obzira na to na kojem jeziku ili pismu osoba čita odnosno piše.
Prema posljednjem prikupljanju podataka o pismenosti u BiH, koje iako urađeno sad već davne 2013. godine, ipak je začuđujuće da se pokazalo kako je, u vrijeme kada je osnovno obrazovanje obavezno, u našoj zemlji bilo čak 90.000 nepismenih osoba, a prevlast u tim neslavnim podacima pripala je ženama.
Vrlo je izvjesno da je u proteklih desetak godina broj nepismenih kod nas znatno smanjen, ali uzme li se u obzir da je u vremenu u kojem živimo neophodna informatička pismenost, nameće se potreba za kontinuiranim učenjem i usavršavanjem i ovog vida pismenosti.
No, kako se često pokaže da svaka medalja ima dvije strane, tako je i s informatičkom pismenošću, tj. njezinim preranim uvođenjem kod djece. Naime, frapantan je podatak da je u susjednoj Hrvatskoj u ovoj školskoj godini 4.044 djece, koja su ispunjavala uslove za polazak u školu, ipak dobilo odgodu upisa. Tamošnji stručnjaci to tumače činjenicom da djeca previše vremena provode pred ekranima kompjutera, tableta i telefona, uslijed čega su njihove grafomotoričke vještine nedovoljno razvijene. Djeca ne znaju držati olovku u rukama, ne znaju pratiti crtu na papiru, ne znaju precrtati nešto s papira. Da je vrag odnio šalu, govori i činjenica da djeca predškolskog uzrasta, kada dobiju slikovnicu, unutar slikovnice pokušavaju povećati cvijet, kao što to rade na mobilnim telefonima.
Možda bi zlonamjerni na ovo rekli – nek crkne komšijina krava, ali oni razumniji bi se sigurno zapitali koliko treba vremena da se to dogodi i našoj djeci jer su i njima pametni telefoni u velikoj mjeri dadilje.
