Ko još danas kupuje dnevne novine?

Slučajno mi se danas, nakon dugo vremena u rukama nađe štampano izdanje dnevnih novina, tačnije Dnevnog avaza. Prvo ugledah u gornjem, desnom uglu da je sa nekadašnje jedne marke, koliko se ja sjećam kad sam ga zadnji put čitala koštao, “skočio” na jednu i po. Krenem da listam, pod prstima šušti papir, lagano me hvata nostalgija, a sve mi se čini da je ovo skuplje izdanje “tanje” od onog kojeg se sjećam. Kroz glavu mi odjednom prođe kako smo nekad kao djeca, u školu donosili stare novine kada bi se organizovala kakva akcija prikupljanja papira. Ovako tanak Avaz i ne bi bio neka pljačka, pomislim.

Pa mi dođe nekako smiješno kad počeh da čitam: k'o biva taze vijesti, a stare k'o Grčka, naravno, u odnosu na one koje čitam po portalima na internetu gdje se prate iz minuta u minutu. Sjećanje mi onda odluta u period kad sam nekad davno radila na lokalnom Radiju, pa smo se dosjetili da obogatimo programsku šemu uvođenjem stalne rubrike – “Pregled Dnevnog avaza”, kojeg je najčešće iščitavala moja kolegica koja je za razliku od mene imala pomalo strog glas, pa je rubrika zvučala baš ozbiljno, a u kratkim pauzama izmedju najzanimljivijih članaka koje je birala, naš tonac puštao klasične instrumentale i poneku reklamu, pa bi se sve skupa “razvuklo” na cijelih petnaest minuta, što je bila solidna dužina za upotpunjavanje dnevne šeme.

Nastavljam da listam, ali pošto vidim da neću ništa novo pročitati što još sinoć nije bilo na netu, zaustavim se na stranici za zabavu: gle, čuda, nekad skromna ukrštenica u obliku pravougaonika koja je zauzimala tek jednu trećinu stranice, sad zamijenjena sa četiri i sve to na cijele dvije strane. Među ukrštenicama čak i jedan sudoku kojeg sam relativno kasno otkrila, ali baš svojski uživala u njegovom rješavanju. Izgleda da su se i ovi iz Avaza dosjetili onog “Hljeba i igara”, pomislim.

Na kraju me dočekala očekivana programska šema, koju sam samo letimično pogledala. Ionako TV malo gledam jer na netu ima sve.

Nije da nije bilo lijepo na trenutak kroz miris papira osjetiti miris prošlih vremena, ali mi se neizbježno nametnulo i pitanje: Ko još danas, u eri interneta, kupuje dnevne novine?

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

17 komentara

  1. ja 😀
    dok nam je mačak Jura bio tu, čitaj živ, novine smo koristili za čišćenje pijeska…
    sad kad nemamo Jure, pakiramo kosti od ručka…
    a pro po, kod mene je uvedena ljetna shema: sve što ima kosti jede se samo za vikend, jer ponedjeljkom ide smeće 😀
    ps. novine dolaze na kućna vrata, samo u petak, subotu i nedjelju 😀

      1. Tako ispada hhhh
        A činjenično stanje je da Seniorka više sluša tv/radio, pa sve informacije dobije prije nego bi se čitalo sutradan… pa smo zaključili, da su nam bitni dani petak/subota/nedjelja, jer tim danima u novinama ima više nepolitičkih članaka a koji su istovremeno vrijedni čitanja 😀

          1. Kupujemo Jutarnji list, ali poanta je da Seniorka ne može do mog ureda (a tu je veza sa svijetom).
            Iz mog iskustva, online izdanja kasne upravo s onim što bi eventualno čitala Seniorki…
            Dnevne vijesti u tom trenutku nisu nimalo važne, jer njih čuje (a to znači da moram i ja “čuti”, koliko god da pokušavam pobjeći od svega toga) u više navrata dnevno, jer nema vijesti koje ne propušta… zamisli da nešto ne sazna na vrijeme… 😀

Komentariši