Psihoterapija

Kol'ko sam se danas bila zadala čistit, k'o da ispit kakav imam. Usisala cijelu kuću, podove oprala, sva vrata na spratu, plakar i policu u hodniku, sve utičnice obrisala, trpezarijski sto i stolice sredila, banju generalno (s izmicanjem mašine, naravno, ali razočarala sam se – našla samo jedan češalj, a inače nađem svašta). Sredila i dnevnu sobu. Oprala i prozore u njoj i u sinovoj sobi, ostale prala prošle nedjelje pa nije bilo potrebe. Čak sam i svoj laptop dovela do usijanja. Sad je sva kuća čista. Eh da, i veša sam punu mašinu oprala.(evo me k'o one žene kad se hvale, Bogami k'o da su ga ručno prale), sve osušila, složila i smjestila na pripadajuća mjesta, a ono što je bilo za peglanje večeras ispeglala. Volim ja tako da se upregnem povremeno, baš toliko da ispucam negativne misli koje ponekad naidju i prijete da mi pokvare raspoloženje. I evo sad se osjećam blaženo slomljena, ma nijedan psihoterapeut me ne bi bolje sredio. Ima da spavam kao beba. Svaka dva sata da se budim (od umora).?

rikica51
"Oči su slijepe. Treba tražiti srcem."

6 komentara

Komentariši