Kol'ko sam se danas bila zadala čistit, k'o da ispit kakav imam. Usisala cijelu kuću, podove oprala, sva vrata na spratu, plakar i policu u hodniku, sve utičnice obrisala, trpezarijski sto i stolice sredila, banju generalno (s izmicanjem mašine, naravno, ali razočarala sam se – našla samo jedan češalj, a inače nađem svašta). Sredila i dnevnu sobu. Oprala i prozore u njoj i u sinovoj sobi, ostale prala prošle nedjelje pa nije bilo potrebe. Čak sam i svoj laptop dovela do usijanja. Sad je sva kuća čista. Eh da, i veša sam punu mašinu oprala.(evo me k'o one žene kad se hvale, Bogami k'o da su ga ručno prale), sve osušila, složila i smjestila na pripadajuća mjesta, a ono što je bilo za peglanje večeras ispeglala. Volim ja tako da se upregnem povremeno, baš toliko da ispucam negativne misli koje ponekad naidju i prijete da mi pokvare raspoloženje. I evo sad se osjećam blaženo slomljena, ma nijedan psihoterapeut me ne bi bolje sredio. Ima da spavam kao beba. Svaka dva sata da se budim (od umora).?
6 komentara
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Ono kad počistiš kuću, a kao da si počistio mozak sebi.
Daaa, glava ti dodje ko tabula rasa (prazna ploča) ?
A ko je skuhao ručak?
Pa dobro, nisam bila baš toliko za psihoterapiju.
Hvala Bogu ljudi izmislili frižider ?
Potpisujem. Čišćenje tačno dođe kao neka psihoterapija. Em se osjećam bolje, jer sam nešto uradila. 🙂
Baš tako. Meni je super osjećaj kad znam da sam bila “korisna” 🙂