Mogla sam imati nekih šesnaest-sedamnaest godina. Sjećam se da je bila subota i prelijep sunčan dan, baš kao stvoren za vjenčanje, a potom svadbu u avliji moje tetke, čiji se sin tog dana ženio. Avlija je bila ispunjena dugačkim stolovima prekrivenim bijelim stolnjacima, a na njima je bilo svega i svačega – od domaćih pita i sarmi, do pečenja i raznih sokova i drugih pića. Gosti su uživali, častili se, veselo razgovarali i smijali se, a mladenci se gledali kao dva zaljubljena golupčića. Pojavio se i neizostavni harmonikaš koji je dodatno uveseljavao atmosferu.
Do tog dana, nikad mi nije palo na pamet da probam alkohol, ali tog toplog popodneva, u žaru svadbenog veselja i mladalačke želje da se osjećam odraslije, odlučila sam da ga probam, pa šta bude. Odlučila sam se za koktel, malo štoka, malo kole. Prva čaša je prošla bez problema, a ukus me oduševio. Nije bilo ništa ni gorko ni prejako, sve se činilo kao obični koktel koji sam pravila sama sebi k'o pravi pravcati barmen. Nakon prve, došla je druga, potom treća čaša. Prije nego što sam se odlučila za četvrtu, nešto je kliknulo u meni. Odjednom sam bila uvjerena da imam glas slavuja, pa sam hrabro i bez imalo ustručavanja počela da glasno pjevam. O, Bože, kako sam samo dobro pjevala. Znam da je prva pjesma bila neka od sevdalinki koje su me još kao dijete opčinjavale. Mislim da sam tada bila ubijeđena da mi nije bila ravna ni Zehra Deović. Može biti da su se ostali gosti i smijali, zapravo, sigurna sam da jesu, ali ja ništa nisam čula od svog predivnog bijelog grla i sevdalinke koja je iz njega tekla k'o najugodnija zemzem voda.
Moje zvjezdane trenutke prekinula je ruka mog starijeg brata koja se našla na mom ramenu, koji je do tog trenutka bio za stolom na sasvim suprotnom dijelu avlije. Uopšte mi nije bilo jasno zašto me prekida, kad sam tako divno pjevala. Tada me nježno, ali odlučno povukao za ruku, s osmijehom koji je bio kombinacija bratske nježnosti ali i suzdržanog smijeha i poveo prema tetkinoj kući. Bio je to kraj moje pjevačke karijere, a ujedno i svadbe jer mi je kauč u tetkinoj kuhinji izgledao tako primamljivo.
Otkako sam postala majka nisam se nijednom napila. Ma nisam nesto ni pila, Somersby je najvise sto popijem. Mislim, nisam ni prije toga bila neka ljubiteljica alkohola, ali imala sam tako jedno pijanstvo, gdje me opilo vino, pitko i slatko, pa ne znas mjeru. I bilo je to, isto tako, zadnji put. Ja nisam pjevala, samo nisam imala pojma sta radim, a nije to bas dobro ?
Pa i nije dobro, mislim, nikako nije dobro ?