Niko kao majka

Drug mog sina iz srednje škole, nakon četiri mjeseca došao sinoć iz Turske gdje je to vrijeme proveo kao prevodilac za jednu turističku agenciju, pa njegova mama mu kao dobrodošlicu pripremila prijatno iznenadjenje – dan prije pozvala njegove najbolje prijatelje da ga zajedno sa njom i njihovom porodicom dočekaju pod njihovim krovom i zajedno proslave njegov dolazak.
Priča mi sin kako je malo reći da je dečko bio oduševljen kad ih je vidio, a mene oduševilo to originalno iznenadjenje koje mu je mama priredila. Niko kao majka.
Mama se potrudila da se ovo veselo društvo i počasti dobro, pa uprkos svojim obavezama na poslu i u kući, ugostila ih odličnom domaćom hranom i neizostavnom tortom, a sve to s tolikom ljubavlju kao da su svi oni njeni sinovi.
Nešto razmišljam kako se u životu sve mijenja, jedino ljubav majke ostaje nepromijenjena. I uprkos tome što će uvijek biti ljudi koji će se truditi da nas obaspu toplinom i ljubavlju, niko to neće činiti kao majka.

Ima još nešto na šta pomislih, a u vezi ispričanog. Divno je čuti da se kod nas, uprkos brzom životu i uticaju Zapada koji je svakim danom sve veći, još uvijek čuvaju prave vrijednosti – ljubav, prijateljstvo i toplina porodičnog života i doma.