Ljudi koji misle da se oko njih vrti svijet;
Ljudi koji nešto obećaju pa poslije zaborave, ali hajd što zaborave, nego se nikad poslije ni ne sjete da se ispričaju zbog tog, makar smislili i lažno opravdanje;
Ljudi koji stalno kasne i misle da je to sasvim normalno;
Ljudi koji nikada ne saslušaju do kraja, jer je očigledno da im se žuri – negdje, bilo gdje, samo ne u tvoju priču;
Ljudi koji dijele savjete koje niko nije tražio;
Ljudi koji odmah zaborave šta si im rekao čim izađu kroz vrata;
Ljudi koji nikad ne priznaju kad pogriješe, kao da će im kruna sa glave pasti ako to urade;
Ljudi koji sve mjere novcem, kao da ništa drugo nema vrijednost;
Ljudi koji ti zavide na svakom uspjehu, pa moraju da ga omalovaže;
Ljudi koji prave dramu zbog najmanje stvari;
Ljudi koji te slušaju, ali samo čekaju kad će doći red da opet pričaju o sebi;
Ljudi koji te procjenjuju po tome koliko im koristiš, a ne ko si stvarno;
Ljudi koji se ponašaju kao da su uvijek u pravu, a argumente ni ne slušaju;
Ljudi koji se stalno „šale“ na tvoj račun, a ljute se čim se našališ na njihov;
Ljudi koji „nestanu“ kad nešto trebaš od njih, ali se „čarobno“ pojave čim oni trebaju nešto od tebe;
Mašala, baš se oduži spisak ovih dragulja ili sam možda samo ja ovog jutra malKice živčana ?
hahaha ni Đole Namćor ti nije ravan hhhh
Tako je bilo jutros, al sad je već…još duža lista ?
Uvijek može i gore ? kao na primjer:
Izluđuje me nedostatak opšte kulture i elementarne logike, ali i pravne svijesti. Stavi ruku na usta kad kihneš. Ne pljuj na trotoar. Ne pričaj glasno u autobusu. Napravi mjesto za stajanje kad vidiš da masa ljudi pokušava da uđe u autobus. Ne bacaj sitne provokacije da bi me izazvao zato što ti imaš psihološke probleme. Ne pokušavaj da nametneš lažni autoritet vikanjem i psovkama. Ne prosipaj patetiku i melodramatiku. Saslušaj me šta imam da ti kažem bez upadanja u riječ i vikanja, isto kao i ja tebe. Ne optužuj lažno bilo koga. I još mali milion stvari koje danas gledam u životu.
E Sanjine, ni tebi nije lahko ?
Ljudi koji se, malo-malo, žale na druge ljude (uvijek neke druge).
Da. Ja bih rekla da oni time što prebacuju odgovornost na druge pokazuju da nisu u stanju da se suoče sa svojim nedostacima ili vlastitom ulogom u situaciji. Takav obrazac ponašanja često je način da se prikrije nezadovoljstvo sobom ili osjećaj nemoći. A može bit da oni takvim načinom ponašanja nesvjesno traže potvrdu i podršku nadajući se da će im se pridružiti i drugi u kritikama pa će se osjećati shvaćeno i prihvaćeno.
Vasionka
Svi mi imamo svoje malo-malo trenutke. Evo ja se malo-malo kačim za drugu ?