U moju baštu je stigao nekako s proljeća. Prilično neugledan, visok i vižljast. Dobila sam ga od komšinice, starije gospodje, rođene Sarajke koja mi reče da su ga naše nane zvale Kadun-pašom. Prvo što sam pomislila bilo je da ima neke veze sa onim starim bosanskim jelom naslijedjenim još od Osmanlija što se zove Kadun-butići koji se spravljaju od mlade teletine i u bukvalnom prevodu znače da prostite – damska bedra. No, brzo sam odbacila tu misao jer nisam mogla dovesti u vezu ovaj neugledni cvijet sa jelom za koje kažu da je za prste pojesti. Uglavnom, nakon što sam na internetu pronašla prevod imena, shvatila sam da u bašti imam – gospodina kralja (cvijeća), ali kako ni po čemu nije odavao da ima plave cvjetne tečnosti u sebi, jednostavno je ostao prepušten sam sebi, bez pažnje kakvu zaslužuje kraljevski rod.
Prije par dana, nenadno, u dnu bašte u koju više i ne zalazim jer je već poodmakla jesen i u njoj se nema raditi Bog zna šta, pogled mi se zaustavi na jarko žutim cvjetovima. Spustim se u baštu, imam šta vidjeti, moj se Kadun- paša razgranao, a na svakoj grani haman buket prekrasnog cvijeća. Čudim se kako ovako lijepo da se rascvjeta sad kad su, pogotovo ujutru i tokom noći već počele hladnoće. A onda mi sine. Moj Kadun- paša je zapravo cvijeće koje sam vidjala po cvjećarama kao i kod pijačara koji prodaju cvijeće baš nekako u ovo vrijeme i to, ni manje ni više nego hrizantema ili kraljica jesenjeg cvijeća kako je zovu jer cvjeta kad više nijedno cvijeće nije. Svojim prekrasnim cvjetovima u raznim živopisnim bojama (ova moja je obojena bojom Sunca) sve od kasne jeseni pa do zimskih mjeseci i snijega, prkosi sumornoj jeseni i hladnoj zimi donoseći ljepotu i radost oku.
Znam da nije bilo lijepo od mene što sam tek kad sam pala na ljepotu svog Kadun- paše malom motičicom za vrt okopala zemlju oko njega i pažljivo pokidala nekoliko suhih listića sa razgranate stabljike koja već počinje da liči na mali rasvjetali grm. Kažu da je u prošlosti hrizantema bila tako cijenjena da su je čak stavljali u grobove egipatskih kraljeva, poput Tutankamona, koji je bio sahranjen s tim divnim cvjetovima, vjerujući da će mu donijeti mir u zagrobnom životu, dok je u Japanu hrizantema proglašena za nacionalni cvijet i simbol Sunca, odnosno carske porodice, pa nije ni čudno što su naše nane ovaj predivni cvijet koji sada krasi i moju baštu, sasvim opravdano, nazvale Kadun-pašom.
