Nekad davno, kad sam radila na lokalnom Radiju, bio je jedan iz tada vladajuće stranke u mom gradu koji je često svraćao kod nas. Imao je dobrih godina, ali to mu nije bila prepreka da oblijeće oko moje kolegice Azre koja je od njega bila mlađa najmanje petnaest godina. Došao bi on tako kod nas u redakciju na kahvu, a ruke pune – što pića, što ića da se počastimo. Svi smo znali glavni razlog, koji se zvao Azra.
Kao i u svim drugim lokalnim radijskim stanicama, tako je i kod nas vladala opuštena atmosfera, haman k'o da smo neka porodica. Naš direktor, koji je inače bio veliki šaljivdžija, često bi započinjao zezanje na račun njih dvoje, sve onako izokola. Azra se pravila luda, kao da ništa ne konta, jer je situacija bila krajnje neprijatna – pogotovo što je već neko vrijeme bila zaljubljena u jednog momka, tako da ovaj nije imao šanse.
Jednom prilikom, kad je svratio kod nas, zamoli mene direktor da odem do tonca i pronađem neku lijepu sevdalinku za našeg gosta, pa da je ovaj pusti. Meni đavo ne dade mira, pa pronađem onu: “Star se Ćurčić pomamio, bijelu bradu obričio dok Almasu primamio….”
Vraćam se iz studija, ulazim u prostoriju u kojoj smo sjedili i saopštim da sam pronašla baš nešto lijepo za našeg gosta. A kako počeše prvi taktovi i riječi pjesme, tako se naš gost počne crvenjeti – ma postade crven kao rak! Znam, bila sam grozna, ali jednostavno je bilo jače od mene. 😁Naravno, kasnije sam se izvinila i rekla da je sve bila šala.
Neki dan, u rukama mi se nađe knjiga autora Bakira Tanovića Ćurčića vakuf, pa listajući je naiđoh na mjesto gdje se pominje baš sevdalinka “Star se Ćurčić pomamio “, a u knjizi stoji da je, za razliku od mnogih sevdalinki koje su nastale kao plod mašte našeg naroda, ova pjesma nastala na osnovu istinitog događaja. Iako je zaživjela kao dio naše tradicije sevdaha, zapravo je ispjevana kao rugalica, po narudžbi prve žene uglednog sarajevskog kadije Lutvullah-beg Ćurčića.
Lutvullah-bega su u čaršiji zvali Lutvo, a u 65. godini života oženio se po drugi put, i to ni manje ni više nego djevojkom Almasom, koja je, po predanju, bila znatno mlađa od njega. Almasa je bila posebno lijepa djevojka, duge plave kose, i naravno da nije htjela poći za toliko starijeg muškarca, pogotovo što je već imao ženu, Hašemu. Ali njen amidža, nakon što je Lutvullah uporno slao dukate i prosio je, jedne večeri za sofrom saopšti da su primili dukate i da se Almasa udaje. Rečeno – učinjeno.
Priča se da je prva žena, Hašema, dala saglasnost Lutvullah-begu da se oženi. Svadba je održana u ljetnikovcu Lutvullah-bega na Koševu, čuvenoj Ćurčića vili, koja je postojala na mjestu današnjeg stadiona Koševo. Predaja dalje govori da je Lutvullahova prva žena, zajedno sa svojom majkom – Lutvullahovom punicom, platila nekoj sarajevskoj pjevačici da spjeva pjesmu rugalicu. Tako je i bilo. Priča se da se pjesma orila na sve strane u trenutku kada su mladu dovodili u vilu u Koševu. Svadba je održana 1875. godine, tri godine prije austrougarske okupacije. Almasa je imala oko 18, a Lutvullah-begu je bilo 65 godina.
I na kraju, da se vratim priči o našem ćurčiću s Radija. Istina je da je imao mnogo manje sreće od Lutve i da mu je sve bilo uzalud jer kolegica Azra nikad nije bila njegova. Međutim, jedna druga kolegica sa Radija, koja je bila godinu-dvije starija od Azre, nakon nekih pet-šest mjeseci preko noći postade njegova supruga, što nas je sve šokiralo tim više što se u maloj čaršiji, kakva je bila moja, sve zna, a za njih dvoje niko nije znao sve dok se nisu iznenada vjenčali. Tek tad nikom ništa nije bilo jasno.
Ako je obastrana ljubav nije onda problem zbog godina, al ako nije obastrana ljubav onda je sve problem.
Naravno da je ljubav lozinka za sve, ali malo je vjerovatno da bi djevojka od 18 godina svojevoljno pošla za muškarca od 65 godina, pa i ova iz priče pošla je po amidžinoj odluci, kako se to nekada rješavalo u našoj Bosni. 🙂
Mick Jaggerova hanuma mlada oko 40 godina😄
Pa dobro, čovjek je mlad onoliko koliko se osjeća mladim.
Vjerujem da se i ovaj naš Lutvo osjećao ko da mu je dvaest 😁
Zanimljiva priča, nadam se samo da se ta žena poslije nije osjećala kao druga violina, odnosno drugi izbor.
Neke je stvari bolje obaviti u tajnosti.
Mislim da je vecina sevdalinki po istonitom događaju, mislim da ljudi u ta doba nisu baš smišljali napamet događaje i priče
Ja mislim da su se obje žene loše osjećale, prva što je praktično iznevjerio njihovu ljubav dovodeći drugu, a druga jer su je bez njene volje udali za njega. Ko zna o kojem drugom mladiću je ona maštala. A i to što je drugi izbor, dodatno.
U nekim sevdalinkama se pominju određene ličnosti, najčešće djevojke i mladići, čuveni zbog svoje ljepote i junaštva, ali, mislim, da je daleko veći broj onih koji nose univerzalne poruke ljubavi, čežnje, boli i sl kroz maštovite priče anonimnih likova koje se odvijaju npr. u dzul-bašći kraj šimšira, gornjoj Tuzli koju je opasala guja, Travniku što ga je djevojka okom zapalila, na Vrbas vodi koja je nosila jablana a na njemu kujundžiju itd.
Mislim da je mali broj sevdalinki koje nose čitavu priču poput ove, sa imenima, prezimenima, preciznim mjestima dogadanja itd. Evo ja sad pokušavam da se sjetim neke takve… možda Šantićeva Emina, koja je pretočena u sevdalinku nakon njegove smrti…
Ovaj prvi pasos odrugom izboru se odnosio na kolegicu s radija koja je umjesto Azre postala supruga. Njoj očito nije smetalo da bude drugi odabir.
Aaa, nisam skontala.
Pa, čim je pristala, znači da nije, ili ne u tolikoj mjeri.
Hašema to nije trebala učiniti zbog Almase. Ponijela se prema njoj kao prema kolateralu. Dodatno produbila njenu sramotu i patnju.
Krajnje neetičan potez.
Svakako si u pravu.
Nisko skroz, pogotovo što je dala dopuštenje Lutvi da se ženi, pa ispade baš licemjerno.
A tu je vjerovatno bilo i mnogo ljubomore na Almasinu ljepotu i mladost, pa je i to pomoglo.
Hit!
Ovakva situacija me je podsjetila na maminu mladost (i ona je radila na radiju), i sve te dogodovstine jednog vremena za prepricavanje uz kafu:)
Tnx.
Ma, raditi u manjim Radio-stanicama je nezaboravno, jer sve su one kao neke male, tople porodice, a kao u svakoj porodici, tako i u njima uvijek bude raznih dogodovština, humora, topline, drugarstva, nekad i svadje i svašta nešto. Eto, pitaj mamu, isto će ti reći.
ps. Ovo je bila moja rana mladost, inače sam ja još mlada 😊😎
I ta drevna čudna vremena su ipak imala moralni ustroj što pokazuje i postojanje rugalice, dok u današnjem vremenu čovjek se puno toga mora zapitati da bi pronašao moralan put koji je spas za karakter.
Upravo tako. U današnje vrijeme, s potpuno poremećenim sistemom vrijednosti, čini se da je taj put više lavirint nego pravac. Na svakom koraku prijeti opasnost da se izgubimo, a jedini kompas su nam savijest i odlučnost da sačuvamo karakter.