Neka mi oprosti ozbiljnost situacije
i rodni list iz džepa što mi viri
nek idu dovraga svi oni lijepi maniri,
živjeli kočijaši i njihove psovke
(ups. kako zbori dama, al’ to se ne pika u pjesmama)
iz ovih stopa ostavljam sve poslove monotone,
do bola dosadne;
neću da budem velika
šta me briga za ona 176 centimetra
kao da je to neka pouzdana mjera;
iz ovih stopa idem na bijeli snijeg
da pahulje bijele brojim i pravim Snješka,
a onih par decenija u rodnom listu
mora da su neka greška. 😁😊
Eto meeeeeeee😁⛄️⛄️⛄️⛄️⛄️⛄️⛄️⛄️⛄️
Ludice moja, čekam te da doneseš mrkvu za Snješkov nos 🤣
(Da znaš kakav je hoas ovdje kod nas u Sa napravio sinošnji snijeg, rekla bi mi da začepim 😁)
Super!
Tnx
Greška, dabome. Imam utisak da više mi volimo snijeg nego današnja djeca. Sve bih dala za djetinjstvo i snijeg kojismo imali tad i sankanja do navečer dok se ne smrznem.
..A onda dodješ kući, topla soba, topao čaj ili kakao, ma prvai merak.
Ma nemaju pojma današnja djeca, ali eto..