Mehmedalija Mak Dizdar, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih pjesnika 20. stoljeća, nije bio samo pjesnik; bio je mnogo više od toga- glasnik Bosne i njenog duha, čuvar priča urezanih u kamen, i svjetionik ideje o jedinstvu, prkosu i postojanosti. Njegova misija bila je jasna – dokazati da BiH nije samo geografski pojam, već zemlja s autohtonom kulturom, bogatom tradicijom i vlastitim jezikom, koji poput rijeka, planina i stećaka, priča priče kroz vjekove.
Makova zbirka Kameni spavač simbol je njegove fascinacije stećcima, tim tihim, vječnim svjedocima bosanske prošlosti. U njima je Mak pronašao duboko značenje, osjećaj prkosa i snage.
Nadahnuto pišući o njima razotkrivao je historiju srednjovjekovne bosanske države i njenih stanovnika, srdačnih, pružene ruke prema ostatku svijeta, baš kako su i prikazani na tim kamenim spavačima, kako se zove i njegovo kultno djelo – Kameni spavač.
Njegova pjesma Gorčin zauzima jedno od centralnih mjesta u njegovoj poeziji inspirisanoj natpisima na stećcima.
“Ase ležit
Vojnik Gorčin
U zemlji svojoj
Na baštini
Tuždi
..
Mrava ne zgazih
U vojnike
Odoh..”
Iako se prema motivu Gorčina čini da je tema pjesme sudbina jednog čovjeka, Dizdar ovime želi pokazati patnju cijelog naroda.
Iako znamo da je Gorčin vojnik, nemoguće je odrediti iz kojeg vremena ili kojeg rata. Kao takav on predstavlja sve vojnike, pogotovo one silom uvučene u rat, za razliku od onih koji ratuju svojevoljno. Ovime se jasno naglašava kako na ovim našim prostorima stalno traju nekakvi sukobi i barem njih ne nedostaje.
U pjesmi Zapis o zemlji, Mak se osvrće na samu suštinu Bosne. Njegov odgovor na pitanje „A kto je ta Bosna?“ i danas odzvanja:
“Bosna da prostiš jedna zemlja imade
i posna
i bosa da prostiš
i hladna i gladna
i k tomu još
da prostiš
prkosna
od sna.”
U tih nekoliko redova sažeta je cijela historija Bosne – skromna i ponosna, siromašna, ali bogata duhom, izmučena, ali nikad pokorena.
Makova poruka je jednostavna, ali duboka: čuvajmo Bosnu, njen identitet i bogatstvo različitosti. Kao što stećci traju kroz stoljeća, tako i Bosna treba trajati – prkosna, svoja i puna nade. Na nama je da njegujemo vrijednosti koje su činile ovu zemlju onim što jeste.
Sretan nam Dan državnosti!
