Kad tvoj glas
u duši mojoj sklonište nađe
a riječi ti k'o dunje zrele
me slatko okrijepe,
k'o rijeka modra
kroz vene mi potečeš
i oživiš pjesmu.
I glasom tvojim tad pjevam
dok ptice radosne na ruke mi slijeću
i sve se bojim mili Bože,
od ljepote te umrijeću.
I dugo potom, kad pjesma se utiša
k'o hamajliju glas tvoj čuvam
na srca svoga strani
od svakog zla da me brani.
