Senorita – Robinson Kruso:
Kao Kruso na svom otoku, Senorita je samostalna, snalažljiva i ustrajna. Uspijeva stvoriti svoj mali svijet u kojem spaja ono što joj srce želi, poput bosanske mačke u njemačkom okruženju, pokazujući svoju sposobnost da očuva korijene i prilagodi se novim uvjetima.
Kristalni – Starac i more:
Poput starca Santiaga, Kristalni je oličenje ustrajnosti i nepokolebljivosti. Iako su prepreke velike, a ponekad se čini da je sve uzalud, njegova snaga volje i odlučnost pokazuju da je pravi borac, jer prava pobjeda leži u neodustajanju.
Selina – Kneginja na zrnu graška:
Sa svojim profinjenim ukusom i oštrim okom za detalje, Selina je prava kneginja. Njezina suptilna percepcija čini je osobom koja primjećuje i najmanje nijanse, donoseći sofisticiranost i eleganciju svemu što je okružuje.
Sanjin – Don Kihot:
Sanjin je vječiti idealist, borac za pravdu, koji slijedi svoje vizije čak i kad se suočava s nepremostivim izazovima. Ponekad se nađe izgubljen u svojim ciljevima, ali njegova iskrena želja da čini dobro ono je što ga definira.
Rara – Rumi:
Rara je duša puna duboke mudrosti i duhovnosti. Njezino razmišljanje ima poetsku, transcendentnu notu, i poput Rumija, ona poziva na unutarnju refleksiju i povezivanje sa suštinom života.
Vasionka – Elinor Dashwood iz romana Razum i osjećaj, Jane Austen:
Neovisna, racionalna, praktična, dobro balansira emocije sa razumom. Njen karakter pokazuje kako ženski lik može biti slobodouman (subkultura) unutar okvira društvenih očekivanja.
Gracia – Herkul Poirot, Agata Kristi (ženska varijanta)
Briljantan um i sposobnosti da riješi najteže misterije, ali i da razvje teorije. Često koristi humor da opusti ljude oko sebe, dok se istovremeno oslanja na svoju analitičku snagu da riješi složene slučajeve.
Laura- Skarlet o Hara, Margaret Mičel, najviše zbog rečenice “Sutra je novi dan”
Srdjan Puhalo – Kafka, Proces:
Analogija stvari
Ja – Hiljadu i jedna noć (Šeherzada):
Poput Šeherzade, pričam priče koje imaju moć inspirirati, fascinirati i dodirnuti srca onih koji ih slušaju. Ovdje naročito mislim na one moje vikend priče s kojima sam se na samom početku blogovanja predstavila širokom auditorijumu 😁
ne mogu odoljeti, a ni zimi; ja bih bio jazavac pred sudom.pdf 🥰
Zimi je zima, a l(j)eti sve što leti 😁
Jazavac ili David Štrbac?
akcenat pred sudom 😁
akcenat je na kukuruzu 😁
Je li šećerac?
“…Briljantan um i sposobnosti da riješi najteže misterije, ali i da razvje teorije. Često koristi humor da opusti ljude oko sebe, dok se istovremeno oslanja na svoju analitičku snagu da riješi složene slučajeve….” – ovo se odnosi na mene? 😀
Otkud si samo to spuknula hhh
Prvo prevedi “spuknula” 😁😊
Zagrebački izraz 😀
Našla, zaključila, dokučila, smislila, … 😀
Aaa, pa znaš, nakon one teorije o savijanju papira samo mi se kazalo hah.
Šalim se malo, stvarno te doživljavam kao iznimno inteligentnu osobu, a čini mi se da se voliš i šaliti, tako da…😊
Hvala, hvala 🙂
nisi daleko od istine 😀
@ bruteforce
To treba pitati jazavca 😁
Vidi, vidi lijepih riječi ovdje🥰
“Gnijezdo lijepih riječi”, Senahid Halilović, izdanje ne znam tačno koje godine 😊
Jesam li bar šta ubola?
Da si napisala Šems… 💚 moj prvi nick je bio, Attarova, zapravo, jer sam oduvijek šćela biti njegova žena.
Dobro je Selina primijetila, “malo” je pretenciozno, al’ nema veze 🤣
Raro nije pretenciozno, to je samo fangirling
Naravno, ovo je samo uvažavanje primjedbe ljudi koji igru shvataju preozbiljno 😊
E, pa da sam Elif Šafak, verovatno bih i pomenula Šemsa iz Tabriza. 😊
Dobro je Undine primijetila, nije to pretencioznost, nego uz dozu ličnog doživljaja ima tu i fangirlinga 😊
A je li se Attar ikada oženio, il je ostao vijeran tvojoj želji 😊
Nisam naišla na taj podatak, ali, ako naiđeš, podijeli sa mnom da znam imam li teorijake šanse barem na narednom svijetu (ovo je preambiciozno 🤣!)
Primljeno k znanju 😊
(Već vas zamišljam kako skupljate ljekovito bilje po zelenim i cvjetnim livadama tamo 🤣)
Baš mi se sviđa tvoja slika ☺️
Ti si meni “Sokak sreće” Admira Delalića.
Imam slichan dojam za sve osim za Puhala chiji blog i ne posjecujem chesto.
Puhala ne čitam ni ja sada, samo malo nešto na početku, ali mi se javila neka analogija između Kafkine konfuznosti u birokratiji i Puhalove kritike političkih zbivanja.
Rikice, Rikice🙂
Eh pa jest, tu je to. Nekad zaista poželim pusto ostvro, mačku i nešto malo hrane da preživim samo( trčala bi ja po ostrvu da nađem kakvu slatku biljku ili bi lizala slatke žabe😆😆😆😆😆😆😆😆 u nedostatku šećera)
Volim se ja družiti sa dobrim ljudima, ali nekad sam stvarno samo za usamljenog ostrva, tačno je😌
Sjedi 5🤓
Ma, ja sam nekako tu tvoju Njemačku htjela dočarati pustim ostrvom, ono kao nema naših ljudi, sve neke Švabe i tako to, ali eto sam slučajno saznala nešto više o tebi, pustinjakinjo povremena 😁😊
Al sad kad si opisala sebe na pustom ostrvu, tačno vidim kako se dobro zabavaljaš i kad si sama😊
Nema naših ljudi, ali ima ih🙂
Ja stvarno imam dvije domovine, pa imam i u ovoj raje i druženja.Kod mene je sve izmiješano, nekad čak i na njemački razmišljam, a kad odem u BiH hoću sve nešto na njemački da kažem, a tako i obrnuto kad se ovdje kući vratim🙂
Rikice, meni nikad nije dosadno samoj sa sobom, ruke uvijek pune posla, pogotovo ev sad kako se riješavam nikotina, došla ev i Makya frulica🤣na pustom ostrvu mi isto nebi bilo dosadno, ganjala bi žabe😆😆😆😆😆😆😆
A ja baš mislila da te pitam kako ide apstinencija od duhana? 🙂
Vrlo dobro ovaj put, mada naravno imam trenutke kad pomislim kako palim cigaretu, ali nisam ev 7 dana.Za sad sam jako iznenađena da ovako dobro ide🫠
❤️
Lijepo od tebe ovo kako me doživljavaš. Moja mati bi na to odgovorila – jeste, vazda joj nešto smeta. 😀 usput, jutros sam ti pročitala post preko telefona, a već sam razmišljala da pišem ovaj svoj današnji i kontala sam – wow kakav momenat nakon ovoga što mi je rečeno da sam amazonka i šta sve ne.
Zaista se osjećam počašćeno tvojim riječima i beskrajno sam zahvalna na njima. Ja, istini za volju, sebe vidim poput nekog traktora. Ljudi me tretiraju kao najjaču osobu na svijetu. Dok se drugim ženama udvaraju i laskaju im (možda zato što zrače ženskom energijom), u mom slučaju je vazda “ti to možeš sama”. Tako kad me neko upita kako se vidim, prvo što ću reći jeste traktor. Fkt jer već jesu. Ja ne mislim da sam traktor, ja mislim da sam veoma nježna osoba i ispod tog mog traktorskog izgleda, neki bi se šokirali koliko ne mogu.
Jučer dok se kod undine pisalo o tome kako se vide u knjigama, pomislila sam da je mnogo tu pompeznih riječi. Ako bi pročitali knjigu koju sam ja napisala za sebe da se tako vidim, shvatili bi koliko je ta knjiga obična, ogoljena, pa čak i degradirajuća u svoj svojoj savršenosti, talentu i posebnosti glavnog lika, plus od neke totalno anonimne spisateljice kojoj je to usput i prva knjiga još i ocijenjena sa 3.5 na goodreadsu. Ostali lete za strahovito velikim piscima, misliocima i filozofima našeg doba i književnosti pa sam po tome shvatila kako smo bajgi svi skromni, a imamo strašno visoko mišljenje o samima sebi, sve nešto ja pa ja. Možda i ja pretjerujem, ali fali nam svima introspekcije, malo da se doživljaj smiri, malo da se vježba skromnost. Ne skromnost na silu pa da se kaže “ja sam skroman” već skromnost da shvatiš da si niko i ništa i da ništa apsolutno ne znaš.
Možda se ja na kraju krajeva i ne znam igrati, pa sam poletila grlom u jagode i rekla iskreno kako se vidim. Možda sam i ja trebala reći da sam doista Selina Kyle, jednaka jednom od najvećih likova superheroja. Samo, hiljadu puta sam se uvjerila da sam obična pa da me ne bi drugi poklopili, poklopim se sama.
Znam ko sam, traktor, praškica, tačkica, niko u ničemu. Kneginja na zrnu graška kojoj sve smeta.
❤️
Prvo sam pogledala tvoj današnji post pa na osnovu vidjenog i riječi tvoje mame slijedi da si ti jedan slatki ters. 🥰
Vjerujem da je bilo na neki način odgovornije napisati post nakon svih tih riječi koje sa sobom povlače onaj osjećaj – moram to sve opravdati.
Ako ti za sebe tvrdiš da si traktor, ja bih rekla, na osnovu svih tvojih postova koje sam čitala da je mnogo lijepo biti traktor.
Vjerujem da velika većina ljudi ima o sebi mišljenje da su nešto posebni bojeći ga subjektivizmom, ali istovremeno i željom da budu još “posebniji” (valjda je to zbog toga što negdje u podsvijesti znaju da to nije tako) pa otuda poistovjećivanje sa nekim “velikim” ljudima.
Eto, kneginjo moja, milo mi je što sam uspjela nakon postavljenog zrna graška pod rečenice posta😁 skontati da si zaista prava🥰
Prigovaram, ali ljudi zaista jesu posebni, svi, baš svi!
Je l vjeruješ da sam se na trenutak bila zamislila prije nego sam napisala to što sam napisala vezano za posebnost.
Medjutim, ipak je prevagnulo da ipak postoje “posebniji” ljudi.
Evo, npr. ja smatram da je Ajnstajn bio posebniji od mene.
Riječ je o Njegovom stvaranju.
Ne znamo tajne koje su ostale tajne za šire (narodne mase).
Teorija leptira nije zezanje.
Poslanici su poslanici, oni su posebniji, i tu je kraj.
Divno je ovo, rekla bih i romanticno, pa i obazrivo opazanje 🥰