Kao u snu
iz kojeg ne želim da se probudim
svijet je bio zamotan
u svilu jutarnje magle.
Tvojim dahom
razdvojih pramen od pramena
pred očima bljesnuše
pobjede znamenja.
U kosu upletoh
Sunca zraku
poželih
zbogom
stogodišnjem mraku.
Nebo zadrža dah
u tišini pade
sjenka proljeća
među gole grane.
Ovo je predivno. Taman za ulazak u smiraj dana na ovom rubu planete.
Hvala Kristalni. Drago mi je da ti je prijalo.
Rikice51, dolazim u miru ✌?
Ovo je predivno. [2]
Mirno kažem – Hvala.
Ovo je predivno. [3] ?
Hvala mnogo ?
Prevelika cijena je stogodišnji mrak…
U trenucima pjesničkog zanosu, svašta se kaže..