Pogledaj pticu
kako je lijepa i sretna dok leti
prostranstvom jezdi i svoj je na svome
to dom je njen, beskraj u krilima.
Svjetlost života u oku joj caruje
duša joj u krilima stanuje
u njoj nježnosti punoj
sve ljepote njenih letova žive
i uvijek želi da raširi krila
da beskraju se dive.
I čak i onda
kad jednom ne sleti mirno
nego sunovratom padne
nehajem praćke nečije pogodjena
u oku kad blijedi joj sjaj
ni tad njenom letu nije kraj;
tad plače u sebi dok rana ne zacijeli
a onda opet duša je povede
u let plavo-bijeli.
Koliko puta kamen u letu
put njen treba da presiječe
ljepotu leta na komade da joj isječe
prije nego izgubi volju za letom!?
Ne, u njoj nikad plam života ne gasne,
svaki pad samo je korak bliže visinama
dok let njen prkosi vremenu i vjetrovima.
I čak i kad noć prekrije nebeski svod,
ona ne prestaje sanjati let
tad Zvijezde joj šapuću tajne visina,
a Mjesec je grli svjetlom daljina.