Nikada neću zaboraviti trenutak kada je moj sin bio sasvim mali i kada sam ga po prvi put morala ostaviti u vrtiću. Njegov očajnički plač dok sam izlazila i ručice koje je pružao prema meni kao brodolomnik prema ostrvu bile su mi vazdan pred očima. Taj dan sam na poslu jedva mogla misliti na bilo šta drugo osim na njega.
Čim je zvono označilo kraj posljednjeg časa, k'o bez glave sam napustila školu, jedva čekajući da ga vidim. Na hodniku vrtića dočekala me odgojiteljica s toplim osmijehom, rekavši da je sve bilo u redu i predložila mi da na trenutak provirim u veliki dnevni boravak i da se sama svojim očima uvjerim u to.
Stajala sam na vratima i gledala kako moj sin, sasvim miran i dobre volje, sjedi za malenim stolom sa ostalom djecom i bezbrižno jede svoju krišku hljeba namazanu eurokremom.
No, u jednom trenutku kao da je osjetio moj pogled i iznenada podigao glavu prema vratima. Pogledi su nam se sreli i prije nego što sam stigla bilo šta reći, naglo je ispustio krišku i potrčao prema meni.
U tom trenutku, dok mi je prilazio s raširenim ručicama, srce mi je ispunila neopisiva ljubav i radost, ali istovremeno nikako nisam sebi mogla oprostiti jedno – zašto sam baš u tom trenutku morala proviriti kroz vrata boravka. Da sam sačekala samo minut-dva, on bi na miru, do kraja, pojeo svoju krišku eurokrema kojeg je toliko volio. Pa i danas, kad mi nekad u misli dodje taj davni trenutak, baš mi bude krivo na sebe.
jest to tuzno. Djeca odrastaju bez majki, odgaja ih neko drugi. Nije lahko ni porodici, mora se od nceceg zivjeti, trebaju pare, al zene redovito odlucuju umjesto djece da uzimaju pare. Ne moze i pare i jare. Zene tako provedu zivot da im djecu neko drugi odgaja i na kraju kaze ona : “Ja sam odgojila dvoje djcce”. Ma jesi malo morgen. Gledam u mene u mahali, zena radi a punica joj odgaja djecu. Ma ja bi to zabranio zakonski. Jadna punica tamam dosla u penziju da odmori a oni joj uvale jos i unuke da odgaja
Ma ja, sve je tako.
Draga Rikice divna priča, znam kako je mamino srce kada mora svoje dijete odvesti prvi put u vrtić.Kao mama mami ti sada govorim, prošla sam kroz tako ružan period u životu i propustila sam toliko divnih trenutaka sa kćerkom, jer sam postala samohrana mama kad je kćerki bilo 4 godine.Morala sam ići raditi da njoj i meni pružim koliko toliko neki normalan i lijep život i činila sam to. Sada je mojoj kćerki skoro 25 godina i koliko god da me boli sve propušteno ponosna sam na sve, jer moralo je tako, izborila sam se za nas dvije.A ti draga moja sada kupi kanticu eurokrema i reci sinu da nema ustajanja dok sve ne pojede?pravi mu kriškice sa eurokremom i uživaj?i fotkaj?
Hvala moja Senorita.
Pa jeste, taj prvi put je težak i za majku i za dijete, a kasnije ide mnogo lakše. Moj sin, kako je jedinac je u stvari kasnije jedva čekao da ga odvedem medju djecu, nekad ja, nekad muž, ovisno kako su nam poslovi dopuštali.
Vjerujem da je bilo teško biti samohrana majka, i sva ta odricanja, ali jbg. sve je to život, a sigurna sam da isto onoliko koliko si ti ponosna na svoju kćerku, i ona je ponosna na tebe i sretne ste obje što imate jedna drugu. Divim ti se lavice zbog svega što si učinila za svoje dijete?
Ja sam, na sreću, imala više vremena za sina, dobar raspored u školi, raspuste itd.,ali bez obzira na to mislim da je uvijek bitniji kvalitet vremena koji se provede sa djetetom, nego kvantitet.
A eurokrem, hm…mažemo ga i sin i ja ali po palačincima kad prešaltamo babuku da nam ih ispeče. Lično sam ga naučila da ih sprema, šta fali, pa ja. ??
Rikice, prvo dijete ostaviš da ti drugi odgajaju, a onda muško u kući pravi palačinke…bez komentara moderna ženooo?
?
Senorita, jesam li ti ikad rekla da te volem ?
Nisi, možeš ev sad?
Hahha ajde nemoj da ti je krivo, slatko svakako nije dobro.
Ma znam, al džaba. Eto, ostalo mi u sjećanju.
Lijepa pričica iz života.
Samo još da nije izazvala srdžbu provokatora.
Hvala Sanjine.
Bas slatko i lijepa priča.
Posebna je ljubav majke i djece
Da, baš posebna. Teško ju je i opisati, ali eto..
Hvala Garibe.