Kad je jezik više od riječi: “Bolan ne bio..”

Svi mi, manje-više, trudimo se dok govorimo da se izražavamo tečno, jasno, bez zastajkivanja, poštapalica i uzrečica. Tako su nas učili još u školi govoreći nam da je upotreba poštapalica i uzrečica u govoru izraz ograničenih jezičkih sposobnosti, te da nisu odlika dobrog stila, niti im je mjesto u pravilnom jezičkom iskazu. I sve rečeno je tačno.

No, sa druge strane, i najveći govornici, imaju neke izraze koje češće upotrebljavaju u odnosu na druge, pa bi se to moglo nazvati poštapalicama/uzrečicama (npr. dakle), a da ne govorimo o njihovoj prisutnosti kod “običnih” ljudi, koji ih, iako (uglavnom) svjesni njihovog “viška” u govoru, čak i nesvjesno upotrebljavaju. Istina je da upotreba nekih poštapalica/uzrečica na pravom mjestu i u pravo vrijeme može imati stilsko značenje, označiti bliskost medju ljudima, neke mogu biti duhovite, a neki noviji lingvisti čak tvrde da ako ih upotrebljavamo u odredjenim situacijama, kontekstima i društvenim grupama, upravo pokazuje izuzetan jezički osjećaj.

Bilo kako bilo, one se mogu čuti u svakodnevnom govoru. Jedna od uzrečica, vjerovatno najčešća i svakako tipično bosanska, kod nas je bolan/bona, a koja me je i potakla za pisanje ovog posta, vidjevši na katranovom blogu kako ju je pomenula vasionka. Kao što svi znamo, uzrečica bolan/bona, znači sve, samo ne bolesnog insana. Naprotiv, skraćeni je oblik izraza bolan/bona ne bio/bila, a u sebi može nositi nježnost, molbu, čuđenje, predbacivanje i sl. (Volim te, bolan. De, bolan jedi! Šta si to, bolan uradio? i sl), kao i prijateljsko i familijarno obraćanje u značenju rodice, prijateljice, prije (Đe si, bona?) ​

Uz uzrečicu bolan/bona, naš jezik obiluje nizom drugih uzrečica i poštapalica, ali nijedna od njih nije autentičnija, “bosanskija” od ove, toliko da je možemo čuti i u sevdalinkama (Iziđider Fato, bona, Fato; Bona Ajko itd), domaćim serijama i filmovima i širom planete gdje ima Bosanaca.

Zanimljivo je da je jedan američki bloger, Mose Hayward nakon boravka u našoj zemlji na jedan duhovit i humorističan način, napisao tekst o našem jeziku, u kojem se upravo pojavljuje uzrečica bolan/bona, ali i još neke fraze u bosanskom jeziku koje bi se mogle smjestiti u prepoznatljiv bosanski žargon, baš kao što je i uzrečica bolan/bona za koju, ma gdje da se čuje, se zna da ju je izrekao Bosanac.

Tekst pomenutog američkog blogera naslovljen je sa: Naučite dovoljno bosanskog jezika da možete nazdraviti, da se možete žaliti i zaprositi nekoga, a kako je on objasnio, želio je otkriti nekoliko važnih “fraza” za one koji ne znaju govoriti bosanski jezik, ali žele zvučati kao da znaju.

U blogu je, između ostalog, pisao o tipično bosanskom “pozdravu” – Đe si ba?, što je skraćeni oblik od bolan, a zabilježio je još da se muškarci oslovljavaju sa buraz ili bolan, dok se ženama obraća sa bona. U humorističnom stilu, bloger je još dodao da ukoliko vam se neka sviđa, reći ćete “ja sam se bona zacop’o”, a ukoliko se vi nekoj djevojci sviđate, mogla bi vas pitati “kaš’ me, bolan ženit?”

A vi, bone i boni, kako vi sa uzrečicama i poštapalicama, a vala i frazama? Kakvih ste se sve naslušali?