Kad je moj stariji brat otišao u onu armiju za koju tada nismo ni znali da je dušmanska, dedo je bar jednom mjesečno dolazio kod nas da napišemo pismo za njega, jer dedin rukopis, čudnovata mješavina ćirilice i latinice, bio je razumljiv samo njemu.
Obično bi tada prvo zapalio lulu, napunjenu hercegovačkim mirisnim duhanom, malo se nakašljao, pa rekao:
Dedo je, naravno, znao moje ime, ali me nikada nije zvao njime. Uvijek sam bila – Mala. Ponekad sam čak mislila da ga je sasvim zaboravio, jer nikad nisam čula da ga izgovara.
Pisma bratu su uvijek počinjala skoro isto:
“Dragi moj M., tvoj dedo te je puno poželio”, a zatim bi uslijedile priče o onoj kruški u voćnjaku koju je brat najviše volio. Dedo ju je zvao lubeničarka, jer je iznutra bila crvena i sočna kao lubenica.
– Divno je obeharala, – diktirao bi. -Ako Bog da, ako ne bude mraza, dobro će roditi.
Pisali bi i da su onog bratovog druga iz škole pozvali u vojsku, a zatim bi dedo dodavao savjete:
“Sine M. vodi računa o sebi. Čuvaj se da s nogu ne ozebeš. Ne kači se s komandirima…”
Potom bi povremeno zastajo, češkao se po bradi, povlačio dimove iz svoje lule, kao da će u njima naći riječ koja mu je nedostajala.
Ja bih sve pažljivo pisala, oblikujući slova tako da brat, kad bude čitao, bude ponosan na moj rukopis. A i da lakše na kraju mogu dedi sve pročitati naglas, kako je uvijek tražio.
Pisanje pisma bi završavalo crvenkom koju bi stavili u pažljivo presavijeno pismo, koju je dedo bratu slao da može počastiti drugove u vojsci.
Na kraju, kada bih zalijepila kovertu i ispisivala adresu i broj vojne pošte, dedo bi me toplo pogledao modrim očima koje su na njegovom staračkom licu pomalo ličile na rijeku kraj koje je na svom imanju, haman čitav život proveo, pa bi rekao:
-E, Mala, svaka ti čast. Šta bi dedo bez tebe!?
I tada sam bila sigurna da dedo ipak nije zaboravio moje ime, nego je samo volio da budem njegova Mala.
I, ostade to naša Mala, a velikog sina imaš. Baš tako ti to bijaše♥️
*ti
Ja tebe bas volim da citam, prekrasna prica. 🥰
Sta je crvenka? 🙂
Ovo je crvenka Vangelis😃
E bas ti hvala, ja kontala neke cigarete opet spominjes duhan a sumnjam da bi i drug Chatgpt znao sta je to:)
Haha, ne vjerujem da bi znao.
U mojoj porodici smo “stoju” zvali konj.
Bila je to fina suma u ono vrijeme, posebno kada se djetetu posreći.
Joooo, kako sam stara čovječe😁
Hvala mnogo draga moja Vangelis 🥰
Evo, Vasionka je bila brža od mene, ovo za crvenku.
(a kako i ne bi bila brža kad je balerina 😉)
Evo <3 za obje.
I za tebe evo ❤
Da, da…baš tako, draga moja čitateljko koja imaš veliku ćerku.
Nek su nam oboje živi i zdravi, a sa njima i sva djeca svijeta, i velika i mala ❤
(ovo nekako pade skroz ovdje)
♥️
Tako je Mala!🤗
A da ja promijenim nick u Mala 😉😘
Da te već svi ne znamo kao Rikicu, zašto da ne!
Meni se baš sviđa i paše tvojoj zaigranosti i ljubopitljivosti🤗
Znao je dedo, znao…♥️
Ma nisi ti stara, to oni samo previse brzo mijenjaju valute i zastave 🙂
Moja nene kad je urlaub ispod duseka imala puno tih sarenih banki, ja Sam to dugo cuvala,mislim da ih jos negdje u Bosni imam. Ja se sjecam bonova, bila Sam bjena za 5 bonova 😀
Hahaha, pa četrdesetak godina nije zanemariv period Vangelis😃
Meni godine baš dobro stoje. Više volim sada kada sam starija, mnogo se bolje osjećam. Nadam se da će se generalni osjećaj nastaviti.
Joooj ovaj Korrektur mi umjesto umrla stavio *Urlaub 🙈
Kakva topla prica! ❤️ sretan je svako ko je rastao uz nene i dede. Ja jednog djeda nisam inala priliku ni upoznati, a drugi je umro kad sam imala 6 godina, ali ga se sjecam. Sretna sam sto moja djeca imaju priliku rasti uz svoje.
Hvala ti!🥰
Ja se dede i majke sa mamine strane sjećam onako više kroz maglu, ali dedo i nana sa očeve strane su mi ostali bas dobro u sjećanju, pogotovo dedo o kojem sam pisala i koji mi je od svih bio i najdraži.
Prelijepa prica…. Hvala ti. 🥰
Hvala i tebi moja Cari 🥰
Usput, jučer sam upoznala i bila u društvu sa jednom super ženskom osobom koja je dio školovanja provela u Francukoj.
Na trenutak sam pomislila – A šta ako si to ti?😂
Hahaha, nisam. Ali mozda je poznajem, ko zna 😀 😀
Carie, skontala sam ubrzo da nisi ti. Znaš kako? Ne škripe joj kočnice na automobilu 🤣😉❤
AJJJJJJJ, Nisko Rikice, nisko !!!! hahahahah
Znam da nije vezano za post, ali ovo za nenu i urlaub me bas nasmijalo 😊
Hahah et vidis ko o cemu ja o godisnjem 😀
Kao što vidiš Katrane, na mom blogu se uvijek neko pobrine da bude zabavno😊
Piši Milijana 😁 čitam post a pred očima mi Radosav, Milijana i Mišo koji studira u dalekom Minkenu 😅
😂
Treba li da kažem da je i meni na kraju pala na pamet Đekna, al sam mudro šutjela i čekala da je se još neko sjeti 😂😂
I meni je @boemice pao na pamet Radosav. Ali reko necu, ovo Rikicino je bas lijepo, gdje da spomenem “da smo Cetalja poslali na fakultet, doclen bi ga zavrsio” hahah 😀
@Vasionka to mi je jedna od omiljenih stvari za cuti/procitati, daje mi motivaciju za dalje i drzim fige da zadrzis taj stav sto duze. U mene mati uvijek govori ah moje je proslo, a to govori godinama odmah mi nesto hoce biti kad to cujem.
@Rikice, mi se pravo udomacili i raspricali ovdje, jos kafa nam fali 🙂
Ne znam za tebe, al Rikica alias Mala😊, pije već drugu.
Hajd bujrum, sladja..gorča..kraća..duža..samo reKni😊
@Vasionka
Dedo je bio poseban. Pravi starinski čovjek, aga.
Volio da radi, cijenio ljude koji pošteno rade. Bio jako pravdoljubiv. Ponekad strog, al nikad na štetu drugom. Svi su ga poštivali u našoj čaršiji.
A tvoji djedovi? 🙂
Majčin otac, najstariji od tri sina.
Njegov otac predsjednik opštine, partizanska porodica, veoma ugledan i imućan, ali alkoholičar. Opsovao je Tita i partiju na sred čaršije glasno, ujutru ga moja baka, supruga od moga djeda, našla obješenog.
Djed je bio miran, ali jak čovjek, izrazito promišljen i škrt na riječima. Veoma dobar čovjek, uz mog sadašnjeg muža – najbolji kojeg sam upoznala. Uvijek spreman da pomogne, svi su se na njega mogli osloniti. Dva njegova mlađa brata otišli su na školovanje, pa u grad. Jedan sudija, drugi inžinjer. Djed, iako mnogo zaiteresovaniji za intelektualni rad od njih, žrtvovao se i ostao da brine o ogromnom imanju i svom uglednom ocu, koji je tako skončao kako je skončao.
Djed je imao oštećenje. Dok sam još bila malena, sluh mu se potpuno gubio. U vojci u Škofjoj Loki (Slovenija), a tada se vojska služila dvije ili tri godine, oštetio je sluh – da li zbog neke upale ili čega već drugog. Ta ga je izolacija od ljudi zaštitila, uvijek sam to mislila. Zaštitila je njegovu dobrotu.
Očev otac, s druge strane, poticao je iz siromašne seoske porodice. Devetoro braće i sestara. Odmah nakon služenja vojnog roka odlazi sa mojom bakom u Sarajevo i tu žive u velikoj neuslovnosti, čak i kada je moj otac rođen. No, djed se veoma brzo snalazi. Bio je pomalo kao Sandžaklija. Znao je puno ljudi, usluga za uslugu, riječi se uvijek držao. Nastavio je školovanje do poznih godina. Karijera mu je na vrhumcu kada postaje šef svih poslovnica tada novinskog giganta “Borba” za Bosnu i Hercegovinu. Jednom nedjeljno odlazio je za BG na sastanke rukovodstva, avionom.
Nerijetko, i dan danas, kada kažem svoje prezime ljudi me upitaju da li znam ili da li mi je šta u rodu moj deda. Bio je veoma ugledan i poznat. Jako se zalagao za zapošljavanje mladih i da im pomogne u obezbjeđivanju krova nad glavom. Valjda mu je to bila misija, zato što se puno napatio sa mojom bakom. No, živjeli su baš kao gospoda, a tako smo ih i ispratili s ovog svijeta.
Pročitala sam ovo, jednom, pa još jednom. Baš jak, ali i težak tekst. Iskreno mi je žao zbog tvog pradjeda… i bake koja je morala vidjeti i doživjeti to. I ljuta sam zbog te strašne tragedije, tog suludog, nepravednog vremena.
Sve ovo što si napisala nije samo sjećanje, nego i svojevrsna hronika jedne zemlje, jednog naroda, porodičnih žrtava koje nisu uvijek zapisane u knjigama, ali i ponosa. Mislim na priču o djedu sa očeve strane. Hvala ti što si ovo podijelila. ❤
♥️
Odnosi su, ustvari, patološki u svakom društvu u kojem postoji verbalni delikt.
Ne bi mu pomoglo to što su svi znali da je alkoholičar. Mogao si biti predsjednik opštine i alkoholičar, ali nisi smio, u pijanom stanju, reći to što je rekao.
To je haman Kafka.
Čujem da se sada u Njemačkoj, izokola, na malena vrata, uvodi verbalni delikt pod agidom antisemitizma. Ne toleriše se ni simbolična propalestinska akcija. Ne vode na Goli otok, još😏
Znam da je zbog takvih stvari išla glava, što je strašno, a sad kad čujem iz prve ruke, onda je to saznanje nekako još strašnije…
Ne znam to za Njemačku, iskreno. Ali lud je svijet…ko zna šta se još može povampiriti.
@Cari…znaš da te samo zezam 🥰
❤️