Bili danas kod zaove na ručku. Kako ta žena kuha Tito dragi. Šerpa klepa pukla dok si kazao keks. Prste da pojedeš. Zaova je inače pravi maher za stara bosanska jela, pa je ona često zaslužna što moji neki eksperimenti u kuhinji uspiju. Tako je bilo i nedavno kad sam prvi put probala da napravim buredžike, ali ne bilo kakve, nego prave sarajevske. One što liče na hamajliju koje ona često pravi za Bajrame, u kojima svi uživamo, a za koje ja uvijek kažem da su mi prekomplicirani da ih sama pravim, pa onda ona u alu- foliju potrpa sve preostale iz pladnja da ponesemo kući.
Nazovem ju da me uputi. Objasni ona meni fino: koje su jufke najbolje, šta staviti u meso, i reče još da potražim na internetu kako se prave hamajlije. Kaže mi: “Samo uradi isto s jufkom kao kad praviš hamajliju.”
Ukucam ja “pravljenje hamajlije”, kad ono, niz linkova o motanju sihra, zaštiti od uroka i još koječemu. Tobejarabi! Pokvari mi zamalo ćeif.
Zovnem je opet i sve joj ispričam. Nasmija se ona, pa nabrzinu od papira napravi “korake” u pravljenju hamajlije pa mi posla slike. Objasni mi još dimenzije, ja uzmem papir, makaze i vježbaj, vježbaj!
Iz trećeg pokušaja napravih i ja svoju prvu kulinarsku hamajliju. Ostalo je, što bi rekli, historija.
Na kraju sam skontala, da uz moju zaovu meni ne trebaju nikakvi tutorijali sa Googla.
Jesu li klepe poljevene kao pavlakom a gore sa cvrknutim maslom i sa malo aleve paprike ?
Ne baš tako, ali slično. Klepe su bile u malo safta u kojem ima aleve paprike, a pavlaka je obavezna, naravno.
E, a u sve to, može se staviti sasvim malo sitno isjeckanog bijelog luka, pa ko voli, nek izvoli. Ja nisam stvaljala, al su bile fenomenalne i tako.
Nisam nikada cuo za te hamajlije koje se jedu a ukusno zvuce po ovome sta si opisala. Znaci zaova je bas kulinarka. Super! Cuvaj je kao najvrijedniji escajg 🙂
Ma, to je vrlo slično bureku, al meni je opet bolje, jer ima više hrskave jufke u koju se umota, kao u hamajliju meso u koje se uz luk, stavi i malo kuhane riže, otprilike jedna šoljica na pola kg mesa. A riža kao ima zadatak da sačuva svježinu, pa se buredžici mogu jesti i sutradan, a i dalje su kao prvog dana.
Zapravo, zaova mi je pričala da se to tako radilo u prošlosti, kad su naše nane htjele da imaju nešto spremljeno i ukusno više dana, pogotovo za bajramske dane.
Eto, ja se raspričah…znaš da je meni duša o svemu što ima veze sa našom tradicijom.
A zaova, hm..nešto kontam, možda je bolje bilo da se pravim i dalje smotana, pa da mi ona i dalje buredžike pakuje u alu-folije 😂 Šalim se, super je ona, u svakom smislu riječi. 🙂
Prvo da se ubacim vezano za pavlaku, moja bosansko americka necaka je u ranim razredima osnovne ucila svoje amerikance kako bosanci uz sve jedu pavlaku 🙂
Genijalna ideja nana. Podsjeca me na indjske samose koje su miksano zacinjeno povrce (uglavnom krompir i grasak) umotani u njihovu neku tijesteninu.
A mozes joj uvijek reci da ti nikako ovi buredzici ne idu pa vas ponovo ugosti i salje kuci s nekoliko za ponijeti 🙂
Bravo za nećaku koja širi bosansku tradiciju. Nek vide Ameri šta valja. 😊
Ja se inače oduševim kad naidjem na primjere gdje se pokaže ta, da je nazovemo, sjajna narodna pamet i snalažljivost naših predaka, a sve bez dana fakulteta. Čula sam za te samose, ali ne bih znala tačno šta su da mi nisi ti rekao.
Ma, neću joj reći. Kontala sam da je jednom pozovem kod nas kad ispadnu dobri moji buredžici. Zaslužila je. 😊
Baška sve, baška klepe. 🙌🏻
Nije da volim, nego, kao što Selina kaže, prevolim! 😁
Dobre su, što jest, jest 😊 Bolje od italijanskih raviola koje im liče 😊