Pod zelenim busenjem
mriju moji sni,
nit ptica da zapjeva,
nit vjetar da zadrhti
ponad njih.
I trebaće vremena i godina sto,
kad ih zagrebem ispod kože,
da ne zaboli.
Da ne trepnem na ono što šutim
dok hodam ispod neba
sa sjenkom u očima
koju smijehom pokrijem.
