Sinoć me cijelu noć zezao zub koji se nikako nije mogao spasiti, pa ga moradoh izvaditi. Istina, jutros se bio primirio, kao prodaje mi maglu, ne boli, e, al neće moći ove noći. Otišla kod zubara pa prije nego dodjoh na red, sjetim se kako mi se jednom jedan prijatelj žalio kako neki zubari (ice) znaju biti napadno nepristojni, pa ono odstojanje koje mogu napraviti od pacijenta, ne prave, nego onako nekulturno nagnu se nad čovjeka, udju mu u lice, haman što se ne zalijepe za njega. Pomislim onda da ću baš obratiti pažnju kako će se ponašati ovaj moj novi zubar, ali ljudi moji nakon što sam sjela na zubarsku stolicu, toliki me uhvatio strah da sam skroz zaboravila na to. Da me je zagrlio ne bih primjetila. Tek kad sam zakoračila vani iz ordinacije to mi palo na pamet.
E, al zato je prije nego sam ušla u ordinaciju, bilo veselo.
Kako sam morala malo sačekati, čujem ja iz susjedne ordinacije za protetiku kojoj su vrata širom otvorena kako “medicinski brat” i neki stariji muški glas raspravljaju. Skontam da je u pitanju pacijent koji se žali kako su mu se na zubima na protezi pojavile neke sitne mrlje koje kaladont ne može da skine, pa došao da se žali na uradjeno. Ovaj ga smiruje i govori mu kako to nije do stomatologa i izrade proteze, nego do njega, pa mu predlaže da uzme sodu bikarbonu pa njome da očisti fleke. Pacijent ga zbunjeno pita da li on to smije staviti u usta.
-Ma kako ne smiješ bolan, stavi je sedam puta na dan, kaže mu medicinski brat, a cijela čekaonica prasnu u smijeh.
Dobro, to sad i nije baš mnogo smiješno, ali to je bio više onaj smijeh kad si pod tenzijom, pa ti i najmanja iskra dovoljna da se grohotom nasmiješ.
Zubobolja je gadna stvar.
Nadam se da rana ne boli puno. 😻
Baš ti hvala na brizi ❤️
Dobro je, držim se 😉
Samo da te helloou i drzim fige da rana brzo prodje <3
Ooo, hellou i za tebe i hvalaaaa..
Baš me lijepo iznenadi, nešto te ne vidjam ovdje u posljednje vrijeme.
Nadam se da si OK zajedno sa onim svojim slatkim čeljadetom 🥰
Skidam se sa bloga hehe. ..Dobro, dobro samo u zadnje vrijeme u terminima, obavezama pa ne stizem. Al kad uhvatim vremena bar citam. Samo pisi 🥰
Ma, samo polako 🥰
A ja..pišem, dakle postojim 😊Zezam se.
Brz oporavak želim 🙂
Hvala gracia 🙂
Ja imam JEDAN zub koji me handri od djetinjstva dosad… JEDAN… neka šestica lijevo, popravljala, popravljala, popravljala, školski zubar u osnovnoj, u Vrazovoj u srednjoj, u studentskoj na faksu (svi nešto ko može se spasiti), na kraju ubiju živac pa ga skroz okruže stave onaj kocic i navlake dvije, upali se i to… izvade skroz… stave skroz novi, vještacki… i ti se upalilo! Nekad kontam nije ni zub, nego ko neki životni kamen u cipeli
Baš neki zeznut zubonja. Otporan na sve.
Citam, dakle osjecam 🙂 ❤
Kako ti poslije vađenja zuba?
Taj smijeh je kao ventil, kao odbrana od nelagode i bola, pa i od vlastitog straha.