Bar gram

Da se mogao bar gram, od onih dvadeset i jedan,

prenijeti sa dlana na dlan,

kao dašak vjetra što

ne raznosi, već ostavlja miris prisustva,

da se mogao

među prste ugnijezditi.

Da se moglo reći:

„Čuvaj ga,

ovdje je sve što nisam stigla da izgovorim.“

Možda bi

manje boljelo kad neko poželi da ode.

Možda bi ostao trag,

nevidljiv, ali uporan

kao sol na koži poslije mora.

Možda bi se tada znalo

da nije sve nestalo,

da u tom gramu

ima nas,

i kad nas više nema.