Čim je radnik brze pošte donio paket sa platnenom ležaljkom za terasu, u kombinaciji zelene i žute, znala sam da je stigao onaj detalj koji će zaokružiti sliku mog malog ljetnjeg kutka ispod vinove loze.
Montirali smo je pažljivo, pričvršćujući je za metalnu konstrukciju po kojoj su se rasipali mladi listovi vinove loze. Debela užad na krajevima ležaljke završavala su čvrstim kukama koje su se gotovo same uklopile u već postojeće nosače na gredama, kao da je to mjesto godinama čekalo baš nju.
Na moje iznenađenje, uz veliku ležaljku stigla je još jedna, gotovo ista, ali prilično manja, otprilike dovoljno velika da primi dijete od pet-šest godina. Istog uzorka, istih konopaca, samo u manjem formatu. Prvo sam pomislila da je greška u narudžbi, ali onda sam na “etiketi” koja je došla uz nju vidjela da je mala ležaljka bila gratis. Nekako mi je to promaklo ranije, ili ga uopće nije ni bilo. Tek, u rukama mi je bila još jedna ležaljka. Neplanirani poklon, gotovo kao slučajna radost. I odmah mi je kroz glavu prošlo i kome bih je mogla pokloniti.
Mali Mak, slatki dječak velikih plavih očiju i razigranog duha, često je dolazio u društvu svog oca, kojeg sam upoznala preko jednog posla, a koji je s vremenom postao kućni prijatelj. Njih dvojica su donosili onu vrstu lakoće i topline u prostor, kao povjetarac koji bez najave razmakne zavjese svakodnevice. Sjetila sam se da je njegov tata spominjao kako imaju vikendicu i odmah mi se učinilo prikladnim da mala ležaljka pronađe svoj novi dom upravo tamo, među borovima, pod ljetnim nebom.
Poslala sam mu poruku, jednostavnu, sa smajlijem između redova – da mi je stigla jedna mala ležaljka i da bih voljela da je Mak dobije. Istog popodneva bili su kod nas. Makov tata je pokucao na vrata, ali ne praznih ruku. U naručju je držao saksiju sa mladom biljkom aloje vere.
„Donio sam ti ovo,“ rekao je uz osmijeh. „Pomislio sam da će ti se svidjeti.“
Nisam mogla da zaustavim smijeh. Bila je to treća saksija aloje vere koju sam dobila. Prve dvije sam već imala, također poklonjene, od dragih ljudi, u nekom sasvim drugom vremenu i povodu. Kao da su se aloje naprosto lijepile za mene, jedna po jedna.
Dok smo sjedili na terasi i pili kafu, Mak je trčkarao po hladu u društvu moje mačke Lenčice, a onda je došao do stolice na kojoj je stajala mala ležaljka i veselo upitao:
” Ovo je za mene?“
“Da, za tebe. Možeš je ponijeti na vikendicu, tata mi je rekao da imate vikendicu,“ rekoh i stavih mu ležaljku u dječije ručice, na šta se u njegovim očima nacrta radost i onaj iskreni sjaj koji ne zna da laže.
Nekad su pokloni samo izgovor za poklonjeni, čisti dječiji osmijeh.
Kako lijepa priča i kako divan gest s tvoje strane. Poklanjanje je posebna vrsta ljubavi i pažnje…ne zna to svako. 🥰
Gratis ležaljka me podsjeti na nešto slično što se meni dogodilo kad sam prije nekoliko godina za Bajram roditeljima kupila klupu za dvorište iza kuće. Iako je narudžba trebala stići nekoliko dana prije Bajrama, bez valjanog razloga je kasnila. Meni je bilo baš krivo i kad sam nazvala da pitam zbog čega kasni i ispričala da se radi o prazničnom poklonu, toliko su se loše osjećali da su insistirali da pošalju još jednu klupu gratis i to express poštom, koja je došla baš na Bajram. I ostade ta anegdota koje se često sjetimo kad sjedimo u dvorištu. ☺️
Hvala ti 🥰
Ja se stvarno divno osjećam kad mogu nekom da priredim radost, bilo kako, pa i ovako – poklonom.
Super. Sad imate dvije klupe. Lijepo od njih baš. A i lijepa anegdota.😊
Sumira ti to fino u naslovu 🥰
Sad kad vidim aloju veru sjeticu te se.
Mak je bas neobicno fino ime.
Da, i meni se dopada ime Mak. I inače, lijepa su mi ova kratka imena koja su sad u trendu, kao Din, Adi ili za djevojčice Ena, Una i sl.
A da me se bolje sjetiš evooo..sve na jednom mjestu samo za tebe, nije mi bilo mrsko 🤣🥰 Inače su sad ne terasi.
https://postimg.cc/nCM4bvJn
Bas su kjut😍😍😍
Kako ti uspjevaju, meni one nece iz nekog razloga.
Pa razgovaram s njima, šapućem im nježne riječi…hah.
Šalim se. Ne radim im ništa posebno, osim što pazim kod zalijevanja, jer ne vole baš da se često zalijevaju, a opet ne vole ni da su skroz bez vlage, pa onda prije nego ih zalijem provjerim zemlju oko njih i vlažnost, jer ne pali ono..jednom sedmično ili šta ti ja znam, nego baš moraš sama da procijeniš. 🙂
Hahah kazu da to pricanje finih rijeci pali kod njih. Hvala, pokusacu je opet nabaviti i pratiti savjet jer Sam citala da je medju najboljim biljkama za zatvoren prostor.
Hajd, pa javi kako ide.
A aloju je svakako dobro imati, ne samo zbog estetike, nego i ljekovitih svojstava.