Ceh ljetne noći

„Ti si kriva“, kaže moj sin kroz smijeh. „Usisala si paučinu, pa sad komarci nemaju u šta da se hvataju!“

Smijem mu se, šta ću. On uvijek pronađe neki novi ugao gledanja na svijet.

„Znači sad ćeš da mi kažeš da sam ja kriva ako nas komarci izujedaju dok spavamo?“

„Pa, ne baš kriva… više si odgovorna“, kaže ozbiljno, pa prasne u smijeh.

Ne znam po kojoj logici, ali živa je istina da postoje ljudi koji su česta meta tih malih napasnika koji se pojave sa ljetom. Neki kažu da je do krvne grupe, drugi da ih privlači miris kože, a treći tvrde da je to karmički – ako si bio komarac u prošlom životu, sad ispaštaš. Ovim trećim, naravno, ne vjerujem jer ne mogu da zamislim sebe kako cijelo jedno reinkarnacijsko poglavlje provodim zujeći oko nečije glave i rizikujući život na nečijem dlanu. Mada, ruku na srce, možda sam tada baš bila ona koja je predugo zujala, pa sad svako ljeto plaćam ceh. 😁