Kod nas stvari stoje ovako:
Ko ide na more – ima para,
ko ide u Neum – ima i para i osjećaj za domovinu,
a ko ne ide nigdje – ima mišljenje o svima. 😁
Šalu na stranu.
Dok mi raspravljamo ko je gdje otišao i koliko koštaju školjke u restoranu, u Neumu, našem komadiću Jadrana, more nam je tiho vratilo jednu školjku koja vrijedi više nego sve rasprave na društvenim mrežama zajedno – perisku, onu pravu, plemenitu, pod latinskim imenom Pinna nobilis.
Znači, nobbilis se vratio kući.
Ova školjka, nekada uobičajena u podmorju Jadrana, danas se nalazi na rubu izumiranja. Riječ je o najvećem školjkašu Mediterana, koji može narasti i preko 120 centimetara, a obitava ukopana u morsko dno, najčešće u posidonskim livadama, prirodnim staništima od izuzetne ekološke vrijednosti.
Nažalost, od 2016. godine, populacija periski je gotovo zbrisana. Krivac je mikroskopski parazit Haplosporidium pinnae, koji napada probavni sistem školjke i uzrokuje smrt u gotovo svim slučajevima. Uz to dolaze i drugi faktori: gubitak staništa, zagađenje, betonizacija obale, sidrenje brodova i, naravno čovjek.
Uprkos strogim zakonima koji zabranjuju vađenje, premještanje ili oštećivanje periski, mnoge su završile kao „egzotični suveniri“ ili još gore kao trofeji neznanja.
Zato je vijest da se plemenita periska vratila baš u Neum (za početak dvije jedinke) više od puke zanimljivosti. To je ekološki dragulj i poetska simbolika u jednom. Kao da je priroda, uprkos svemu, odlučila da nam pruži još jednu šansu.
Plemenita periska ima ogroman značaj za naše more, ne samo kao rijetkost, nego kao prirodni čistač i čuvar ravnoteže u podmorju Neuma. Filtriranjem morske vode, ona doprinosi čistoći i zdravlju ekosistema, a njeno prisustvo znak je da je more još uvijek dovoljno čisto da podrži život. Ona je tiha garancija da Neum nije samo izlaz na more, nego i dom jednoj od najosjetljivijih i najplemenitijih vrsta Jadrana.
Napomena za kraj (i za početak pameti):
Ako slučajno vidite perisku, ne dirajte je, ne ljubite je, ne nosite je kući.
Ona već ima svoju adresu: dno Neuma.
Mi smo ih ko djeca zvali “morsko groblje”, kako se poredaju okomito… nisam ih stvarno dugo vidjela. Drago mi je 🙂
Ja ih u stvari nisam nikad ranije vidjela, ali sam sinoć pročitala na portalu Radio Sarajevo da je iz Neuma došla ova vijest i meni baš bilo drago da naša BiH ima takav ekološki dragulj, kao što bi to bilo svakom patrioti, je l😊
Ma meni iz djetinjstva ostale kad smo ronili na “slamku”, mislim da je ta “eno morsko groblje” izjava između nas 5 ili 6 od kojih troje svakako više ne znam gdje su hahahah… doduše ovo je bilo u Dubrovačkom akvatoriju
Ma bitno je da znamo gdje si ti 😊 , a sad i gdje ima ovih divnih školjki 😊
Uh, što je divnaaaaaa🧚🏼♀️✨
Ona, znači, preživi uzurpatora teritorije na neumskoj obali u julu i avgustu, ali ja definitivno ne!😁
Daaa…prekrasno izgleda 😊
Hajd sad pojasni ovo za uzurpatora…juli je, ti u Neumu, gdje je zapelo?😁😊
Čim juli nastupi, iz Neuma gibaj dalje😆
Znači, gibanje već krenulo 😊 Sretno! 😊
Ovo nisam znala, mada stalno gledam neke dokumentarce o životinjama i morima.Hvala😌
Pa nisam ni ja, nego sinoć pročitah i baš mi bila zanimljiva vijest, zato i napisah post, kontam, možda bude još nekom drago da i mi imamo nešto što drugi nemaju😊
Mada, jutros slučajno pomenem ovo jednoj prijateljici, ona me gleda kao da sam pala sa Marsa i umire od smijeha…kaže toliko top vijest da neće svu noć zaspat od dragosti i sve će joj ove školjke biti pred očima 😁😊