Stvarno ne volim more. Kažem to često, iako me svi koji me znaju tad gledaju kao da sam rekla da ne volim hljeb.
Ali evo, moja jedna dobra prijateljica, prvo profesorica mome sinu u srednjoj, onda virtuelna, a sada skoro pa realno nerazdvojna, (iako je izmedju nas dvije jedna decenija i kusur godina) trenutno odmara u Splitu, i svakodnevno me bombarduje zvucima talasa sve u pokušaju da me namami da jedan naredni vikend idem sa njom kod njenog sina u Split koji tamo ima stan i posao. Zvukovi talasa koje mi namjerno pušta kad me nazove, šum mora, čak i galeb (neki put) što se u pozadini dere kao da mi poručuje: “Šta čekaš, Rikice?”
Kad sam joj rekla da ne volim more rekla mi je da sam kontradiktorna jer zna da sam prošle godine ipak bila tamo. I ne samo prošle…
Nije pomoglo što sam joj rekla da sam na to bila skoro natjerana i da sam tamo prošle godine, kad sam već došla, na foru uspjela skratiti sebi ljetovanje za dan. I to tako što sam dva dana po jednu polovinu ostajala u apartmanu, jer me k'o fol bolio stomak. U apartmanu sam za to vrijeme istraživala kojoj epohi pripadaju umjetničke slike kojih je bilo po svim zidovima, malo sam nešto čitala, i naravno pisala priče za blogger.ba.😁
Ne znam kako ću se izvući ove godine, jer je otvoren još jedan prijateljski front s mora. I ne popušta, nikako. 😁😊
Stvarno ne voliš more! Dobra prilika za otić negdje besplatno noćit. Iako nisam toliki fan Splita(volim manje mirnije gradove) takvu ponudi ne bih propustila
Ma volim ja more onako, okupati se par puta, ili prošetati pored njega ujutro ili naveče, ali cijeli dan se izležavati na vrućini.., pa hajd onda u vodu da se rashladiš, pa opet lezi i peci se, i sve tako nekoliko dana, stvarno mi nije nikakav užitak. Dosadno mi je, eto.
A ne znam, nisam ni ja neki fan Splita, pa sad..
Mislim da je kod nas na Balkanu čudno što se tiče toga…nekako smo programirani da moramo da volimo more i obiteljske odlaske na isto. Imala sam polijepo godina kad sam shvatila da je ok putovati i na druga mjesta i da i ako već jesam na moru, ne moram cijeli Božiji dan biti na plaži. Volim otići u muzeje, na kojekakva kulturno-historijska mjesta, u shopping, u cafeu čitati knjigu ili šta mi već padne na pamet. Bez srkleta, za svoju dušu. 🦋
Baš tako. Kao da se podrazumijeva da nema ljetovanja ako nema mora.
Sve ovo što si nabrojala i mene mnogo više privlači nego plaža.
Pod a) planina!
Glasam za Romy.
Uvijek mi daj ono čega nema😛
Vasionka, uvijek bilo tako 😊
Romy…hahah…zapamtila si moj odabir kod tebe😊
De mi sad na brzinu izračunaj u koji tip ličnosti spadam 😅
A) Osobe koje vole šumu – ne bježe od ljudi, samo biraju društvo sa više kisika i manje drame.
Što bi moj brat rekao, sve je dobro dok pričam s drvećem, problem je kada drveće počne da odgovara.
(Btw. ja volim planinu, ali zimi)
Yes. Stvarno si pogodila, mislim, ovo za društvo.
Ja planinu volim ljeti. Zimi, ‘nako.
Blasfemija!
(😂)
Daa…moglo bi se i tako reći🤣
Ma šta znam, volim. Odgovara mi morska klima. Ali isto tako razumijem kad neko ne voli🙂
Pa da, sto ljudi, sto čudi..što bi rek'o naš narod.
Razumijem zašto ga ne voliš. Gužva je i predinamično je. Htjela sam reci da nadjes neki grad s lijepo starom jezgrom pa da mozes odmoriti kad ti je dosta plaze… ali rece da ne volis Split, sad sam zbunjena. Mozda na otoke da ides pa neke skriveniji plaze s puno hlada, ali evo ne pricam uopste iz iskustva vlastitog… tako kazu da je tamo.
Ja volim more, fascinira me nedogled. Volim se okupat i u po proljeća, ne mogu da izdržim, mislim tad mi je najvise gust, jer ne bude nikog. A dobar hlad i dobra knjiga bi tebi sigurno godila.
Doduse na rijeci sam svoj na svom, nekako mirna i ne moram biti povazdan
..još da nadjem društvo da ne budem sama u tim obilascima starih jezgri primorskih gradova, jer s kim god da idem, njima je odlazak na more isključivo radi mora :), a ja ne volim sama da lutam, još bih se kakva sam ponekad smotana i izgubila 🙂
Zezam se malo, ali to je najviše to.