Kad obavim sve poslove, povučem se na platnenu ležaljku u hlad vinove loze.
Tijelo se samo od sebe uklopi, kao da zna, kao da je tu raslo s lozom. Tada se svijet utiša, a muze se probude.
Ova što se danas probudila uze me za ruku, pa uzbrdo pa nizbrdo kroz vrijeme, pa sve do 1774. godine. Tamo gdje je jedan Italijan zapisao tuđu bol, a cijela Europa zadrhtala nad tihim jecajem jedne žene Hasanaginice. I pogledah ja Hasanaginicu u oči, nijemu, među stihovima, prigušenu među kamenim dvorištima i strahom od sramote.
I tako onda razmišljajući o njoj i njenoj nesretnoj sudbini, zamislim, Bože dragi, šta bi bilo kad bi bilo…Šta bi bilo da je Hasanaginica imala priliku pogledati u oči Hasan-agu prije nego što ju je raspustio? I tako mi pred očima iskrsnu susret koji se nikada nije dogodio.
(Scena: Dvorište u suton, hlad vinove loze. Hasan-aga prilazi polako, oči pune tuge. Hasanaginica stoji uz kamen, pogled spušten.)
HASAN-AGA:
Što bona nisi došla? Znaš i sama koliko si mi trebala… Rukom svojom bijelom odnijela bi vatru iz čela, očima bi mi tiho ugasila one nemirne plamenove što su mi gutali ranjeno tijelo…
HASANAGINICA:
(Zastane, pa tiho odgovori)
Htjela sam, Hasan-ago, o, tako sam htjela biti uza te, životom svojim se kunem… ali, bilo je jače od mene… Stid me je bilo, ljubavi moja… nisam mogla… (glas joj drhti) Stid i strah su me držali zarobljenom, kao pticu što ne može poletjeti, a let joj je život, onako… kao što si i ti meni život…
HASAN-AGA:
(Priđe polako, spušta glas)
Znam, bona, znam da je tako bilo… ali razumi i ti mene i moju bol… bio sam sam, bolan i izgubljen u toj tišini, bez tebe, bez tvog smijeha, i stalno sam mislio – šta bi bilo kad bi samo došla, makar na tren. Ali..ti…ti nisi došla..da mi kažeš da nisam sam… da…
HASANAGINICA: (Podiže pogled po prvi put, glas joj zadrhti, ali riječi naviru kao bujica potisnutih osjećanja)
Ali ti… ti Hasan-aga, kako si, bolan, mogao imat srca da mi ono poručiš, da te ne čekam ni u dvoru ni u rodu tvome – meni, što sam te od života svog više voljela, meni što sam pod srcem nosila našu djecu, naše snove i naše sve…
HASAN-AGA:
(Zatvori oči, glas mu se lomi)
Nisam, bona, nije to bilo iz mene… To je bio onaj k'o kamen u grlu što me gušio, ponos što me tjerao… A sad kad te gledam, bona, vidim koliko sam te ranio, tebe, što si bila važnija od svih mojih rana…
HASANAGINICA:
(Glas joj drhti, a suze joj klize niz obraz)
Ne znam Hasan-aga, puca mi srce, bolan, boli k'o najgora rana… Znam, razumijem ja donekle i tebe, ali… znaš da nisam drugačije mogla niti smjela… a i kako bi, i mati ti i sestra u šatoru bile, ko sam ja pored njih dvije…
HASAN-AGA:
(Glas mu se lomi, pritisne dlanove na čelo)
Nemoj srce da ti puca, nisam ti htio nanijeti bol. Ponos je moj dušman bio… zarobio me u svoju tamu.
HASANAGINICA:
(Zaustavi se, duboko udahne, pogled joj je pun tuge)
Znaš, najviše me boli… što mi nisi mogao vjerovati malo više. Da nisam ja ona što će stati uz tebe, i kad si ranjen i kad si slab…
HASAN-AGA:
(Sklopi oči, glas mu puca)
Pogriješio sam… oprosti mi…
HASANAGINICA:
(Duboko uzdahne, zatim polako pristupi Hasan-agi i stavi ruku na njegovo rame. Oči joj pune suza, ali osmijeh joj je topao i iskren)
Opraštam ti, Hasan-ago…
Jer ne mogu drugačije, ne znam drugačije…
Muzika tiho odzvanja kroz hladovinu vinove loze dok se oni zagrljeni naslanjaju jedno na drugo, spremni za novi početak.
The End
Bila bi ti dobar dramaturg 😊
Oo..hvala, hvala Katrane, baš si me obradovao tim komplimentom. 😊
Čitav život radim dramatizacije tekstova, a nikad niko dosad se sjetio nije da odramatizuje dramu! Vala, ni meni nikad u životu nije palo na pamet, prifati insan na kraju balade tragediju ko da se podrazumijeva. E pa falat i odame štos joj dohakala napisavši kraj da ne bude viš srca kamenoga! 😁
E pa eto, kliknulo mi u glavi nešto bilo 😊Kontam, dosta insanu svega što nam se o glavu obija, pa još i tragedije da čitamo, e ne mere više tako 😁
Fala i tebi što si bahnula koda me!😁😊
Punog bih srca devokativizirala ovog Hasan-agu da me nije strah Trajvanovog rondanja i toga da mi se pravopis ne obije o glavu 😁
Ma slobodno, pusti ti trajvana nek ronda, ali bilo bi super da to uradiš na svom blogu, (a tako nam se u potpunosti vratiš na blogger) jer naime, ovdje ja pokušah od njega napraviti hrabra insana koji zaslužuje da bude ravnopravan lik sa Hasanaginicom koji je spreman pogledati ženi u oči i upitati je zašto je bilo tako kako je bilo, izvinuti se, a ne da donosi neke svoje ishitrene odluke zbog kojih na kraju i sam postaje tragičan lik.
Nije tragedija kad insan pogriješi, tragedija je kad ostane tvrd kao kamen, pa zbog te tvrdoće izgubi i sebe i voljeno biće.
A da ti pravo kažem to bi mogao biti i moj izazov tebi da napišeš svoj post, baš na ovu temu😉💛
Ostavi me bez riječi. Rikice, ovo je baš baš… hvala!
Aaa, pa nemoj tako, još ću pomisliti da znam šta radim! 😊
Šalu na stranu, baš ti hvala, ovakvi komentari mi kažu da nisam pisala uzalud.
Drago mi je što je došlo baš do tebe.
Eh, ponos je dušman mnogih…
A ti si master of your craft. Full stop. 🙌🏻
Da, ponos umije biti baš, baš opak, pogotovo u ljubavi. Kažem ovo jer sam nekad u nekoj svojoj ranoj mladosti bila njegova žrtva i ja, ma patnja živa…
„Majstor svog zanata“, kažeš… hajde, nek’ ostane zapisano da mi bude podsjetnik za one trenutke kad mi dodje blokada😊
Hvala ti msks 🥰
Ma jok, Hasanaginica nije morala ni oprostiti, jer nije ni zamjerala.
Ovo su drugi mehanizmi. Ne bi je bilo da iz dvora nije otišla, ni figurativno ni doslovno, a Hasanaginica nije samoubilački tip.
Ona je pod svojim imenom opstala iako joj ni imena ne znamo, eto o čemu je jedna od najljepših evropskih poema o identitetu.
To uopšte nije poema o ljubavi.
♥️
Slažem se s tobom da je Hasanaginica poema i o identitetu, ali prije svega ljubavna, jer upravo ta duboka, složena ljubavna nit koja je protkana kroz cijelu priču čini Hasanaginicu vječnom i nepresušnom za različita tumačenja. Zato je njena snaga toliko dirljiva i bezvremenska.❤
Neki dan sam napisala jedan komentar o muskarcima, e takav je bio Hasan-aga!
Tradicionalni uvrijedjeni tip koji ne zna karakterno da voli da ga sad ne nazivam onim drugim ljepsim imenom. Stoga mi nije ubjedljiv ovaj scenarij ali hvala tebi Rikice na trudu da ga napravis boljim insanom nego sto je bio. 🙂 A mislim da je Hasanaginici je bilo tesko najvise zbog djece i zbog toga sto joj brat isti kao muz, i sto se tradicionalni obicaji koji nemaju veze sa vjerom niti istinskim moralom poigrali njenim srcem. Kad bih prepravljala scenarij poslala bih obojicu u tri lijepe i otisla preko grane 🙂
Mama-tipovi koji traže pedagoški rad umjesto ljube😎
Al’ nećemo sada o sporednom liku u ovoj drami; pitam se šta bi Hasanaginica šapnula iz mudrosti vijekova kada bi pročitala ovu Rikicinu dekonstrukciju i naše komentare.
Vasionka
Da, baš bi bilo zanimljivo čuti Hasanaginicu o svemu ovom rečenom.
(Jučer dok sam ovo u glavi sklapala u ugodnoj hladovini, na ležaljci, na tren mi je prošlo kroz glavu kako bi izgledalo da je Hasanaginica smjela isto, tj. zaleći u hladovinu, a da se pritom ne boji hoće li je ko vidjeti, hoće li naići djever, svekrva..
luckasta misoa, zar ne 😁)
Hvala i tebi vangelis što si podijelila svoj stav i mišljenje i o Hasan-agi i o Hasanaginici. 🙂
A tvoj scenarij zvuči, pa recimo prilično hrabro. Hajd da i tebe izazovem da ga postaviš na blog. Bilo bi stvarno zanimljivo 🙂