Jedna žena je danas skuhala čorbu i izvadila dvije kašike više nego što joj treba.
Nije to učinila slučajno.
Navikla je godinama unazad da neko bahne na vrata, tamam kad ručak zamiriše.
Čorba se hladila.
Jela ju je polahko, gledajući kroz prozor.
Bez televizije. Bez muzike. Bez žurbe.
Poslije je oprala i te dvije suvišne kašike, iako ih niko nije upotrijebio.
Jer red je red.
Jer možda… sutra neko naiđe.
Odmah sam se sjetila srebreničke žene💔
U stvari, ovo je više skopčano sa Danom žalosti u Vogošći gdje sam sticajem okolnosti danas bila, ali je vrlo slično srebreničkoj ženi…ma isto..