Ajjj kako ja volim buvljake, tavane i sva ostala mjesta gdje se mogu naći stare, zaboravljene stvari, naročito knjige požutjelih stranica. Mada, nemam ništa protiv ni starih kovanica iz ko zna kojeg vremena.
Tako sam jednom, u malom praznom stančiću u potkrovlju naše stare kuće koju su moji roditelji godinama izdavali podstanarima, pa kako je bio rat i oštetio zidove, pa stan prestao biti funkcionalan za izdavanje, pronašla pravo staru kovanicu, prevučenu sasvim tankim slojem srebra. Talir Marije Terezije iz 1789. godine. Ajjj… radosti moje tad, koja je kulminirala kad sam na netu pronašla isti primjerak, za koji je pisalo da je iznimno rijedak i da vrijedi pravo malo bogatstvo.
Ali, kako to biva u životu, brzo je došlo triježnjenje. Prvo u vidu grižnje savjesti, jer to je ipak bilo nečije (iako je kroz taj stančić protutnjalo najmanje desetak mladih bračnih parova, za koje pola od njih nisam ni znala gdje su otišli nakon što su stanovali kod nas). A drugo je zapravo umirilo ovo prvo – na kraju se pokazalo da je moja kovanica ipak samo dobraaa kopija originala i da je bila samo obični suvenir koji je vrijedio desetak eura.
E, a danas kad više nema nijednog tavana kojeg nisam prerovila, mislim na tavane moje porodične kuće, kuće koju smo kupili i u kojoj živimo, kao i one stare, roditeljske, u kojoj su godinama bili podstanari, a mrzi me ići na buvljake jer su uvijek prepuni ljudi i velike su gužve, svojoj strasti udovoljam pretražujući antikvitete na OLX-u.
Sve se digitaliziralo, pa i buvljaci. A meta su mi stare knjige. One požutjele, s mirisom starog papira i zaboravljenih priča, sa izblijedjelim posvetama napisanim ko zna kome, tragovima hemijske olovke po marginama stranica, slučajnim mislima nekog davnog čitaoca koje su vjerovatno isplivale u trenu pa se nije stiglo ni zapisati ih negdje drugo. Bude tu i poneki prastari telefonski broj sa starim pozivnim brojevima…Sve su to uglavnom vrijedne knjige, a mogu se kupiti skoro za džabe.
I tako, umjesto kopanja po buvljacima, kutijama i tavanima, danas mi je dovoljan samo jedan klik.
Razlika je samo u količini prašine, a radost je uvijek ista.
